ML: Vratimo se sada na prethodno pitanje: predstavlja li za tebe liderstvo kompleksni zadatak?

AP: Hm… Jedino što mogu reći je to da zasigurno nije riječ o jednostavnom poslu. E sad, koliko je sve to kompleksno, to mi je već teže odgovoriti. Svi mi manje-više dobro znamo koje su to osobine koje bi istinski lider trebao imati. Svi znamo o tome kako bi se trebali ponašati i što bi trebali činiti. Pa ipak, unatoč svemu tom znanju tek se u rijetkim primjerima željeno ponašanje opredmećuje u praksi. Može vam se dogoditi da pri dolasku na neku važnu konferenciju sasvim slučajno parkirate auto na nedozvoljenom mjestu te da potom održite sjajan govor. Unatoč tome, zapamćenom će ostati pogreška i neadekvatno moralno postupanje.

ML: Riječ je o pitanju kvalitete svijesti. U liderstvu, svjesnost je zasigurno najvažnija kvaliteta. Upravo me zato polako frustriraju sve te edukacije koje "nataču" nova znanje u umove polaznika. Kako si odlično istaknuo, pravi problem nije u tome da ne znamo kako bi se lideri trebali ponašati, već je pravi problem u tome da, unatoč znanju, nastavljamo koristiti disfunkcionalne obrasce.

AP: Rekao bih da je to posljedica modernog sustava obrazovanja, koji je postavljen tako da nas educira tehničke vještine. Učimo čitati, pisati, matematiku, financije, marketing. Jako malo vremena posvećujemo soft čimbenicima te općenito osobnom razvoju. Kako se nositi s emocionalnim stresom, osobnim frustracijama i egom? Neki na tome počnu raditi kada udare u zid, a neki ni tada. Naravno da sve to nije povezano isključivo s liderstvom; važno je za bilo koga u svakodnevnom životu. Međutim, zbog velike odgovornosti lidera i njihova utjecaja na brojne živote drugih ljudi, aspekt osobnog razvoja u liderstvu neobično je važan.

ML: Kako se odnosiš prema drugim ljudima u organizaciji?

AP: Postoji jedna lijepa poslovica koja kaže da bismo se svi mi prema drugima trebali ponašati onako kako želimo da se drugi ponašaju prema nama. Iako mi je jasan smisao navedene izreke, koja je svakako pozitivna, osobno se s njome ne slažem. Mišljenja sam, naime, da se prema svakoj osobi moramo ponašati drukčije, zato što je svatko od nas drukčiji. Neki ljudi na kritiku reagiraju pozitivno, dok kod drugih negativni feedback uzrokuje kontraefekte u vidu raznih blokada. Neki ljudi cijene kada ih se javno pohvali, dok su drugi zadovoljniji pohvalom u četiri oka.

ML: Razumijem. Nije jednostavno pristupiti ljudima na pravi način. Riječ je o pravom umijeću…

AP: Rad s ljudima najteži je te ujedno i najljepši dio liderstva. Nitko nikada nije, a nitko nikada ni neće, u potpunosti ovladati tom vještinom.

Kao lidera, vjerojatno vas neće baš svi voljeti. Međutim, to ne treba i ne smije biti ciljem. Mnogo je važnije da vas ljudi respektiraju, da poštuju vaš osobni integritet, da bez imalo sumnje znaju da ćete napraviti sve što je u vašoj moći kako biste kompaniju izvukli iz problema ili je uzdignuli na višu razinu. Sve to podrazumijeva da ćete im prije ili poslije priopćiti i lijepe i ružne vijesti.

Pritom je način komuniciranja osobito bitan. Primjerice, nekada bih jako teško izrekao riječi za koje bih procijenio da neće biti ugodne drugoj strani. Teško sam se nosio sa spoznajom da druga strana možda neće moći prihvatiti ili podnijeti novost. Međutim, istina o tom obrascu ipak je bitno drugačija. Istina je da ja osobno nisam bio spreman na potpunu iskrenost, zato što je meni tako bilo lakše. Često se događa da podcijenimo razinu iskrenosti koju je druga strana spremna podnijeti. Iskustvo mi kazuje da je češće riječ o podcjenjivanju, nego o precjenjivanju.