ML: Postoji li još koja ljudska kvaliteta koju smatraš posebno važnom za liderstvo?

AP: Ima. Rekao bih da je za liderstvo poniznost neobično važna. Pritom ne mislim na poniznost koja ograničava ambicioznost, već na poniznost koja vas tjera da u svakom trenu s obje noge čvrsto stojite na zemlji. Jednom kada osvijestite ego, svaka daljnja promjena postaje sve lakša i lakša. Primjerice, mnogo je lakše priznati da si u krivu. A kada s lakoćom priznaješ da si u krivu, tada se događaju istinska čuda. Doista je moguće ostati čvrst i odlučan, a da pritom u komunikaciji ne budete arogantni. Način komunikacije ne treba miješati s odlučnošću da se ustraje u ispunjenu cilja.

ML: Život u organizaciji neumitno dovodi do različitih mišljenja. A kada ozbiljni i pametni ljudi različito misle, prije ili poslije doći će do "nevere". Ili možda neće?

AP: Vjerojatno ćemo se složiti da različiti stavovi uvijek postoje. Svakodnevno dolazimo u situacije u kojima raspravljamo s drugim ljudima te se pritom ne možemo načuditi kako to da druga strana "ne razumije" da smo mi sigurno u pravu. Što ne treba čuditi, budući da čovjek teško izlazi iz okvira satkanih cjeloživotnim iskustvom. Zašto je tome tako? Razlozi su jednostavni. Kolega ili prijatelj s kojim razgovaramo, "ona druga strana" u toj priči, stekao je drugačije iskustvo, raspolaže s više ili manje informacija pa stoga drugačije gleda na istu situaciju.

U tom kontekstu istaknuo bih kako se trebamo potruditi razumjeti drugačiji stav. Zašto je on takav kakav jest? Nebrojeno puta dogodilo mi se da promijenim stajalište nakon što sam pažljivo saslušao sugovornika, čime sam stvorio preduvjete da ga doista i čujem. Iako se možda čini kao igra riječi, između "slušati" i "čuti" ogromna je razlika. A kada ipak nisam promijenio stav, pažljivim slušanjem, kako bih čuo, gotovo uvijek bih se približio sugovorniku smanjivši dobrano ponor koji je "različito mišljenje" stvorio među nama. A kada ponor nestane, ponekad se dogodi da vi promijenite tuđe razmišljanje.

ML: Nažalost, obrazac o kojem govoriš, kada lider aktivno sluša te ponekad temeljem toga mijenja prvobitno mišljenje, u našim se organizacijama često interpretira kao slabost. I sâm sam imao brojnih neugodnih iskustava s tim obrascem. Kao vođa, obožavao sam razgovarati sa svojim ljudima te bih pritom, kao i ti, nebrojeno puta promijenio svoje prvobitno mišljenje. Jednostavno shvatiš da si u krivu i da ljudi, koji su obično mnogo bliže promatranoj stvarnosti od tebe, više znaju o njoj. Međutim, moje ponašanje nije se svidjelo mojim šefovima koji su me okarakterizirali kao "meku dušu… bez vlastitog čvrstog stava".

AP: Kvalitetna komunikacija ključni je instrument liderstva. Uvijek postoji razlog zašto netko misli drugačije. Priključite li dvije osobe s drugačijim stavovima na detektor laži, obje će proći na testu. Dakle, iz nekog razloga svaka strana ima svoju istinu. Najgore je negirati mogućnost da postoje različiti stavovi, a jednako je loše tvrditi da je moj stav a priori ispravan. Rigidnost u stavovima neizbježno će vam oteti brojne prilike da naučite nešto novo. Spoznaja i istina mijenjale su se tijekom povijesti. Ne smijemo zaboraviti da su neko vrijeme ljudi "znali" da je Zemlja ravna ploča.

ML: Okrenimo se malo obrazovanju. Završio si coaching akademiju. Je li ona utjecala na tvoj stil vođenja?

AP: Istina je, završio sam coaching akademiju, čime sam formalno postao coach. Međutim, za sada se coachingom ne bavim profesionalno, već samo povremeno radim s nekim ljudima. Riječ je o doista pozitivnom iskustvu. Primjerice, aktivno slušanje najvažnija je kvaliteta pravog coacha, a o tome koliko je važno aktivno slušati, govorili smo maloprije. Iako neću kazati da sam na akademiji naučio slušati, na programu sam navedenu vještinu dobrano unaprijedio.

S akademije se još nečeg jako dobro sjećam. Primjerice, tijekom coachinga klijent vam otvoreno izlaže svoj problem, nakon čega se u vama prirodno budi nagon da odmah ponudite rješenja. Međutim, rješenje koje je vama na umu nerijetko je potpuno neprikladno za klijenta, koji sam mora doći do vlastitog rješenja prilagođenog njegovoj unutarnjoj mentalnoj strukturi. Osim toga, klijent više cijeni rješenja do kojih je sam došao te im se posvećuje s mnogo većim entuzijazmom, nego kada su mu ista nametnuta sa strane. Iako se u svakodnevnom poslu ne bavim coachingom, koristim njegove instrumente od kojih je, barem prema mojem mišljenju, aktivno slušanje najvažnije.