Izlazak iz zone komfora, u kojoj se ugodno osjećam, meni osobno najveći je izazov. Činjenica je da se čarolije uvijek događaju izvan zone komfora, a ne unutar nje. Primjeri za to su brojni, npr. u vrhunskom sportu, gdje najbolji postaju najboljima zato što drukčije treniraju, sustavno ispravljajući segmente u kojima su loši. Ako ste košarkaš i sjajno funkcionirate izvan linije 6,75, tada se natjerajte ulaziti pod koš u najgušću obranu. Dobro ulazite na desnu stranu? Tada trenirajte lijevu ruku, iako ćete u početku zacijelo ispasti smiješni. Imate li dobar servis, trenirajte volej. Imate li najbolji bekend, tada vježbajte forhend.

Izlazak iz zone ugode, u kojoj se odlično osjećamo i više-manje sve znamo, uz veliki rizik da ispadnemo nevješti, nekompetentni ili smiješni, nužan je za osobni i organizacijski razvoj. Mišljenja sam da samo izlaskom iz zone ugode dolazimo do istinskog uspjeha i lijepih stvari u životu pa se time i mi u Hrvatskoj pošti vodimo kako bismo održali adrenalin na razini. Svakim danom nastojimo biti bolji pa uvijek kada napravimo nešto dobro, kada napravimo korak prema naprijed, dobivamo poticaj da nastavimo dalje.

Osim toga, tijekom promjena ostali smo dosljedni i fokusirani na implementaciju. Strategiju smo postavili krajem 2012. te od tada fokusirano radimo na implementaciji svih aktivnosti. Naime, problemi uglavnom nastaju zbog loše implementacije, a ne zbog loše strategije ili ideje. Važno je imati neki okvir kojeg se držite, koji se po potrebi može prilagođavati i mijenjati, ovisno o trendovima. Međutim, razliku čini implementacija.

ML: Na koji način, u emotivnom smislu, proživljavaš odluke o otpuštanju?

AP: Naravno da odluka koja podrazumijeva otpuštanje tisuću tristo zaposlenika nije emocionalno laka. Međutim, racionalno gledano, jako je jednostavna. U vezi s time, ne smije se previše otezati niti se smije biti neodlučan jer u protivnom u pitanje dovodiš budućnost organizacije i sudbinu još većeg broja ljudi. A deset tisuća djelatnika Hrvatske pošte znači da o našim odlukama ovisi deset tisuća obitelji. Stvar je alternative… jednostavno je procijeniti što će se na koncu dogoditi ako se tvrtka troškovno ne prilagodi tržišnim trendovima. Održavanje statusa quo u današnjem okruženju podrazumijeva polagano umiranje.

ML: Koji su daljnji planovi u Hrvatskoj pošti? Kojim bi se postignućima ponosio?

AP: Imam jedan poseban motiv, pomalo neuobičajen, koji sam spomenuo već nekoliko puta. Naime, moja supruga radi u jednoj velikoj multinacionalnoj kompaniji. Kad se negdje zateknemo zajedno te kad nas netko upita gdje radimo, na moj odgovor da "radim u Pošti" reakcija gotovo da nema. Što nije slučaj sa suprugom zato što se na spomen imena njezine tvrtke svi nekako oduševe. Razumiješ što time želim reći?

Dakle, osobni cilj pronalazim u temeljitoj promjeni percepcije o organizaciji kojoj sam na čelu jer takvo poimanje Hrvatske pošte jednostavno nije fer. Riječ je o sjajnoj kompaniji u kojoj rade još bolji djelatnici. A kako sam i sam radio u velikim kompanijama te s mnogima blisko surađujem, odgovorno tvrdim da imamo izvrstan menadžerski tim i veoma kvalitetne zaposlenike. Ogledalo naše firme naši su poštari, vozači, djelatnici na šalteru i svi ostali u svakodnevnom kontaktu s korisnicima. Slobodno mogu reći da sam iskreno ponosan što radim u Hrvatskoj pošti.