Žablje farme

Nakon što sam s Hankom poduže razgovarao o životu u bari te nakon netom pročitane priče o Princezi i žabi, život i rad u današnjim organizacijama instinktivno sam počeo metaforički povezivati s farmama za uzgoj žaba, misleći prije svega na njihovu veliku sposobnost i izraženu karakteristiku da pametne i sjajne ljude pretvaraju u - žabe. Prihvatimo li, naime, metaforu da su organizacije uzgajališta žaba, onda koncepciju OD-a - organizacijskog razvoja - možemo usporediti s isušivanjem močvare. Shodno tome, gradeći dalje priču na istoj metafori, u nastavku tekstu izlažem neke hipoteze i generalizacije te predočavam tipične oblike upravljanja koji obilježavaju život u močvari. Postavke koje slijede nisu navedene prema nekom određenom redu:

1. Svaka organizacija ima dvije važne svrhe. Jedna je da proizvodi određena dobra i pruža određene usluge. Druga je da pretvara ljude u žabe. U brojnim organizacijama "pretvarati ljude u žabe" važnije je od proizvodnje ili pružanja usluge. Primjerice, u brojnim organizacijama držati se zapovjednog lanca puno je važnije od razumnog, zrelog i odgovornog ponašanja.

2. U tekstu namjerno pišem phrog (žaba) umjesto frog, čime želim naglasiti kako žabe ne vole da se zna da su žabe, već tu činjenicu nastoje prikriti od sebe i od drugih. Razumljivo. Za nekoga tko je jednom bio ljudsko biće, velika je to degradacija.

3. Žabe se obično povlače u sebe živeći u močvari samotnim životom. Jedna od njih sjetno je opisala: "Samotan je život na lopoču." Osim toga, među sobom se žestoko natječu u hvatanju insekata te za što bolju poziciju za skakanje u baru. Prati ih se i ocjenjuje, prije svega po tome što rade i kako se ponašaju u svojim blatnjavim kućicama. Nadalje, za složno pjevanje u zboru nikada ih se pravedno ne nagrađuje. S obzirom na sve to, ne čudi da prosječne žabe prešutno prihvaćaju maksimu: "Iskreno druženje s drugim žabama u močvari nije baš moguće… budući da je preuzimanje njihova lopočevog lista u pozadini svake aktivnosti."