Na početku ovog teksta reći ću kako vjerujem da vrijednosni sustav zapadnjačke civilizacije uništava Zemlju i osuđuje stotine milijuna ljudi na siromaštvo. Živimo u svijetu u kojem se prirodno okruženje smatra gospodarskim resursom koji treba iskoristiti i odbaciti, u svijetu u kojem biološke vrste odumiru brže negoli ikada prije u povijesti, u svijetu u kojem se razlike između bogatih i siromašnih stalno povećavaju, u svijetu u kojem se svaki dogovor temelji na sebičnom pitanju: "Što ja time dobivam?"
Međutim, unatoč navedenim činjenicama, moja je prognoza za budućnost čovječanstva svijetla i ispunjena nadom koja se temelji na vjerovanju kako nova svjesnost polako, ali sigurno sazrijeva u umovima ljudi diljem svijeta. Time se stvaraju temelji za tihu revoluciju, mnogo značajniju od reformacije, revoluciju koja će promijeniti zapadnu civilizaciju i ublažiti moć bogate elite u političkom i poslovnom svijetu. Riječ je, naime, o revoluciji koja se odnosi na ljudske vrijednosti.
Proces promjene ljudskih vrijednosti naziva se transformacija. Često joj prethodi kriza; obično je vrlo stresna i naporna. U društvenom kontekstu uobičajeno joj prethodi nasilje; u organizacijskom kontekstu uobičajeno ugrožava preživljavanje; za pojedinca je uobičajeno emotivno bolna. Pa ipak, nasilje i bolne krize prirodni su preduvjeti transformacijskih odgovora kada sama kriza postaje sila promjene, generirajući novu energiju koja motivira na promjenu vrijednosti kako bi se stvorio bolji svijet. Dozvolite mi da ukratko opišem tri globalne krize koje pokreću revoluciju vrijednosti.
Prva kriza, ekološko-ambijentalno uništavanje planeta. Polako počinjemo shvaćati da zagađenjem planeta zagađujemo i vlastita tijela. Mi jesmo zrak koji dišemo, voda koju pijemo, hrana koju jedemo. Ako zagađujemo zrak, vodu i zemlju, ne uništavamo samo sustav za održavanje života već uništavamo sebe. Preživljavanje na planeti postalo je veliki problem. Tim Wirth, zamjenik tajnika Državnog ureda za vanjske poslove u SAD-u, nedavno je na kongresu World Bank izjavio:
Gospodarstvo je supsidijar u potpunom vlasništvu okoliša jer gospodarske aktivnosti u cijelosti ovise o okolišu i prirodnim resursima. U trenutku kada prirodno okruženje našim svjesnim aktivnostima zagađivanja, degradiranja i uništavanja dovedemo u 'bankrot', i naše će gospodarstvo neminovno bankrotirati. Nažalost, svjesnost o ovoj jasnoj i izravnoj poveznici dvaju sustava još uvijek je nevjerojatno niska.