Razgovor s Charlesom Handyjem

Otto Scharmer Charles Handy, nakon karijere u Shellu, niz godina predavao je na London Business School. Njegov ogroman doprinos znanosti menadžmenta lijepo opisuju riječi Worrena Bennisa: "...ako je Drucker zaslužan za stvaranje znanosti menadžmenta, a Tom Peters za njezinu popularizaciju... tada je Handy zaslužan za pridodavanje filozofske profinjenosti i rječitosti koja je nedostajala na tom području..." 

Otto Scharmer, redoviti profesor na MIT Sloan School of Management i izvanredni profesor pri Center for Innovation and Knowledge Reserch Helsinki. Suosnivač SoL-a i ELIAS-a, programa za razvoj liderstva pri UN Global Compact. Autor je kapitalnog djela Theory-U: Leading from the Emerging Future.
 

Charles Handy dio je uskog kruga najpoznatijih svjetskih autora i predavača na području liderstva, menadžmenta i organizacijskog razvoja, promjena u kapitalizmu te društvenih promjena općenito. Nakon korporativne karijere koju je okončao na funkciji izvršnog direktora za marketing Shell International Petroleum Company, te kratkog, jednogodišnjeg djelovanja u ulozi ekonomskog savjetnika, predavao je na MIT-u te potom na London Business Schoolu, postavši ubrzo predsjednikom Royal Society of Arts. Iako ga u javnosti često nazivaju 'guruom menadžmenta', za njega bismo prije mogli reći da je filozof čije se knjige širom svijeta prodaju u milijunima primjeraka. U jednoj od njih, naslova The Hungry Spirit (izdavač Broadway Books), Handy istražuje pitanja koja su dotaknuta u ovom intervjuu. Knjige koje je ranije objavio pod okriljem Harvard Business School Pressa nose naziv The Age of Unreason i The Age of Paradox. Charles Handy i njegova supruga fotografkinja žive u Londonu, Norfolku i Toskani. Tijekom razgovora Elizabeth Handy povremeno bi nam se pridružila kako bi prokomentirala neke suprugove izjave. Dijalog koji imate priliku pročitati u nastavku dio je šireg projekta razgovora s 25 eminentnih svjetskih mislioca liderstva i menadžmenta, koji su nastali u suradnji i uz potporu McKinsey & Company. Dijalog je vođen u Cambridgeu, na MIT Center for Organizational Learning.

C. Otto Scharmer: Profesore Handy, koja pitanja smatrate najvažnijima u kontekstu vašeg rada?

Charles Handy: Na prvome mjestu bih rekao da pokušavam pomoći ljudima razumjeti promjene koje se odvijaju u svijetu, svuda oko nas. Pritom moram kazati da nisam futurolog i da se ne bavim predviđanjima. Sve što činim je pažljivo promatrati, te uz to pokušavam ispravno protumačiti na koji se to način svijet mijenja i razvija. Riječ je, naime, o promjenama u društvenoj zajednici, vrijednostima, ali i o promjenama pojedinca. Ipak, rekao bih da se ključno pitanje mojeg djelovanja odnosi na povezanost tih širih promjena okruženja s promjenama u organizacijama koje se moraju prilagoditi i odgovoriti na velike promjene koje nadolaze ili su već stigle.

Primjerice, pitanje o tome zašto uopće organizacije postoje jedno je od važnijih koje me trenutačno zaokuplja. Čemu one služe? Kome služe? Kako definiramo njihov uspjeh? Što znači kada za neku kažemo da je "odlična", "sjajna" ili "izvanredna"? U tom smislu najviše me intrigira odnos između pojedinca i organizacije. Je li - na neki način - pojedinac u vlasništvu organizacije ili je organizacija zbir nezavisnih pojedinaca? Koja su prava pojedinca u odnosu na organizaciju, a koja su prava organizacije? Kada kažemo da "organizacija mora odgovoriti na promjene", što to doista znači? Znači li to da se u promatranoj organizaciji moraju mijenjati pojedinci ili su oni tek puka struktura, pa se organizacija kao struktura mora mijenjati, i to tako da mijenja svoje ciljeve, strategije i proizvode, dakle, svoje usmjerenje?

Želimo li stvoriti smislenu budućnost, u svim aspektima pozitivnu za sve nas, tada moramo - duboko sam u to uvjeren - ispravno razumjeti što se sada zbiva oko nas. Stoga se moje knjige ne temelje na istraživanjima; radije ih treba smatrati sugestijama i nagovještajima. Svjestan sam da su takve sugestije korisne samo ako ljudi kažu: "Aha! Shvaćam o čemu pišete. Sada bolje razumijem kaotičnost oko nas." Dakle, pokušavam artikulirati sadržaje koje ljudi nesvjesno osjećaju. A da bih obavio svoj posao, moram biti u stalnom kontaktu s organizacijama. Moram razgovarati s ljudima, moram čitati; ne nužno knjige o liderstvu, menadžmentu i organizacijama, već i razne druge knjige: biografije, knjige o povijesnim zbivanjima i mnoga druga štiva. Uvijek sam u potrazi za najboljim načinom interpretacije svijeta: kakav će on biti i kakav mislim da jeste.