LJ: Razumijem. Međutim, što je s uspješnim poduzetnicima koji ne čitaju knjige o strategiji već točno naslućuju što treba napraviti pa to i naprave? Kako tumačite njihov uspjeh?

Roger Martin: Ako ne razvijete specifičnu strategiju, rezultati će uvijek biti varijabilni i neujednačeni. Slažem se s vama o tome da mnogi poduzetnici formalno ne posvećuju pažnju strategiji. No, ako pažljivo promotrite što oni zapravo čine, shvatit ćete da slijede ovih pet koraka iako na svjesnoj razini ne znaju za njih. Dakle, iako poduzetnici koriste neki svoj, intuitivni pristup, u strukturi strateških odabira oni slijede model pet ključnih odabira.

LJ: Trebaju li u procesu stvaranje strategije sudjelovati svi djelatnici?  

Roger Martin: Vrlo često me pitaju o tome kako oblikovati strategiju. Moj odgovor glasi da strategija zahtijeva kombinirani pristup. Dakle, moj odgovor je potvrdan; treba angažirati sve djelatnike, kako niže razine tako i sam vrh menadžmenta. Pritom smjer razmjene informacija mora biti dvosmjeran. Odlučno tvrdim kako u razvoju strategije moraju svi sudjelovati.

LJ: Rekli ste kako je ključno donijeti strateške odabire. No, kako osmisliti različite alternative eventualnih odabira?

Roger Martin: U jednoj od knjiga (The Opposable Mind, op. a.) pojašnjavam kako je bitno izbjeći pristup "dvije opcije" koji sa sobom povlači odlučivanje "ili-ili" te da je između dviju opcija potrebno primijetiti čitav niz drugih opcija na koje se možete odlučiti prilikom vašeg jedinstvenog strateškog odabira. Dakle, savjetujem vam da:
- proširite perspektive gledanja na stvarnosti,
- povećate broj mentalnih modela s kojima se služite,
- povećate broj perspektiva gledanja na svijet.

Prema mojemu mišljenju, postoje dva osnovna načina strateškog odabiranja. Prvi je na snazi kada uprava prihvaća uvjete iz okruženja, poštuje političke, ekonomske i društvene silnice te na njih reagira. Smatra da je poduzeće preslabo, previše ranjivo, premalo, nestabilno i financijski osjetljivo da bi na tržištu napravilo razliku. U tom slučaju organizacija pristaje na to da je okruženje oblikuje. Riječ je o tvrtkama koje su bile i koje će zauvijek ostati mediokriteti.

U drugom slučaju organizacija je svjesna činjenice da može mijenjati svoje okruženje iako nema potrebne resurse pa se stoga fokusira, strateški promišlja, stvara inovativne poslovne modele, surađuje, uočava mogućnosti, stvara dodanu vrijednost te shodno tome, vrlo često uspijeva. U tom slučaju ona aktivno sudjeluje u preoblikovanju svijeta, odnosno u stvaranju drugačije poslovne realnosti. Riječ je organizacijama koja pokreću promjene i o kojima se priča. Svaka organizacija samostalno odabire želi li biti u jednoj ili drugoj skupini. Pritom trenutačni položaj nije bitan.