Organizacijska inteligencija

William Halal William E. Halal, doktor znanosti, profesor emeritus menadžmenta, tehnologije i inovacija na George Washington University, D.C. Kao savjetnik surađivao je s brojnim kompanijama poput General Motorsa, AT&T, SAIC, MCI, International Data Corporation i drugim. Nedavno je umjesto pokojnog Petera Druckera održao godišnji govor za 2000 menadžera u Los Angeles Coliseumu.

Na isti način na koji se osobna inteligencija pojedinca mjeri testovima inteligencije (IQ), uskoro će se inteligencija organizacije mjeriti "organizacijskim kvocijentom inteligencije". William E. Halal u nastavku teksta iznosi teorijski okvir za razumijevanje kompleksnosti inteligencije u organizacijama.


Koncepcija "upravljanja znanjem" (engl. knowledge management, KM) na velika je vrata ušla u svijet liderstva i menadžmenta hitro osvojivši scenu. Pa ipak, unatoč tome što je u kratkom vremenskom periodu privukla pažnju odgovornih osoba, zbog brzine i nepripremljenosti isto tako je prouzročila zbrku i pomutnju. Uprave su počele imenovati "direktore upravljanja znanjem" (engl. chief knowledge officers - CKO), a da ni same nisu znale što bi osobe na tom radnom mjestu trebale raditi. Jedan novoimenovani direktor glasno je izrazio zabrinutost o spomenutim događajima: "Pokušavam shvatiti što funkcija nosi sa sobom te treba li nam uopće CKO?" Većina ljudi složila bi se s definicijom Gartner Grupe koja kaže da je upravljanje znanjem "integralni pristup identificiranju, upravljanju i dijeljenju znanja kojim neka tvrtka raspolaže." Na nedavnoj KM konferenciji direktori zaduženi za to područje detaljno su analizirali navedenu definiciju postavivši dodatna pitanja:

1. Na koji način organizacijska infrastruktura pomaže razvoju KM-a?

Upravljanje znanjem odvija se u širokom okviru kompleksnog sustava organizacijske strukture, informacijskih mreža, ljudskih odnosa, kulture i drugih oblika infrastrukture. U tom smislu postavlja se ključno pitanje: Na koji način dizajnirati poslovnu infrastrukturu koja će kvalitetno podržavati KM?

2. Kako mjeriti koristi uspješnog KM-a?

Kao i u slučaju drugih menadžerskih funkcija, ako se ne definira stvarna uloga i ne postavi kvalitetan sustav evaluacije, teško će se odrediti stvara li upravljanje znanjem dodanu vrijednost. U tom smislu dobro je sjetiti se poznate izreke: "Ako se fenomen ne može mjeriti, tada se njime može upravljati."

3. Kako poticati dijeljenje znanja?

Upravljanje znanjem upalo je u zamku stanovitog paradoksa. S jedne strane, naime, ljude uvjeravamo kako je znanje izuzetno vrijedno da bismo potom od njih tražili da ga dragovoljno dijele. Nažalost, čini se kako se takav zahtjev protivi ljudskoj prirodi. Stoga se ovom problemu ne može prići, a da prethodno ispravno ne shvatimo širi kontekst u kojem se KM odvija - kontekst tzv. inteligentne organizacije - zato što se najveći izazov današnjih lidera i menadžera ogleda u podizanju nove vrste inteligentnih korporacija koje kvalitetno odgovaraju suvremenim izazovima ekonomije znanja.

U suradnji s grupom profesora i znanstvenika sa sveučilišta George Washington posljednjih se godina bavim istraživanjem KM-a kako bi se osvijestilo kognitivno funkcioniranje u temeljima "inteligentne organizacije". Na temelju analize literature i intervjua s vodećim znanstvenicima na tom području i ljudima iz prakse, do danas samo uspjeli razraditi konceptualni okvir za definiranje organizacijske inteligencije.


Što je to "organizacijska inteligencija"?

Kao što se osobna inteligencija mjeri IQ testom, radi se na tome da se osmisle kvalitetne metode i pristupi mjerenju organizacijske inteligencije pomoću svojevrsnog "IQ testa organizacije" ili "korporativnog IQ-a". Zamislite situaciju da su znanstvena mjerenja pokazala kako je, primjerice, organizacijski IQ General Motorsa osamdeset pet, IBM-a stotinu pet, a Microsofta stotinu dvadeset. Koliko bi takva informacija pomogla upravama tvrtki da se ispravno strateški odrede prema tom pitanju? Vjerojatno mnogo. S velikom vjerojatnošću moglo bi se pretpostaviti kako bi takvi rezultati zasigurno poslužili dijagnosticiranju uspješnosti pojedinih menadžerskih funkcija nakon čega bi se jednostavnije sugerirale aktivnosti za poboljšanje poslovnih rezultata.

Današnje organizacije, naime, predstavljaju inteligentne učeće sustave sastavljene od obrazovanih ljudi koji se koriste kompleksnim informacijskim mrežama kako bi se što bolje prilagodili kontinuiranim izazovima promjenjivog okruženja. Stoga se naš pristup razumijevanju organizacijske inteligencije (OI) zasniva na istim postulatima koji obilježavaju ljudsku inteligenciju.


Cijeli tekst pročitajte u qLifeu