Intervju s Thomasom Maloneom

Moj trenutačni interesi uglavnom su povezani sa širokim područjem koje nazivam kolektivna inteligencija. Što zapravo znači "kolektivna inteligencija"? Na što se pojam odnosi? Važno je razumjeti kako se inteligencija - kao jedinstveni prirodni fenomen - ne događa isključivo u umovima osoba (pojedinaca) već i u grupi (skupini) individua. Stoga sam kolektivnu inteligenciju definirao kao skupinu individua koja funkcionira na inteligentan način. Prema toj definiciji podrazumijeva se da je kolektivna inteligencija - kao izuzetan prirodni fenomen - od pamtivijeka prisutna u ljudskoj zajednici. Obitelji, tvrtke, nacije i vojske primjeri su skupina ljudi koje surađuju na način koji se - barem ponekad - čini inteligentnim.

S druge strane, također je moguće da grupa ljudi poprilično glupo funkcionira. Stoga kolektivnu glupost smatram jednako čestom pojavom - ako ne i češćom - od kolektivne inteligencije. Shodno tome, moja osobna, kao i nastojanja mojih suradnika, uglavnom su usmjerena na traganje za čimbenicima koji pospješuju kolektivnu inteligenciju i inhibiraju kolektivnu glupost te obrnuto.

Međutim, bilo da je riječ o inteligenciji ili gluposti, navedeni oblik kolektivnog ponašanja nije novi već postoji od davnina. U tom kontekstu novost se ogleda samo u novoj vrsti (tipu) kolektivne inteligencije koja nastaje pod utjecajem interneta. Sjetite se, primjerice, Googlea koji na čudesan način povezuje milijune web stranica širom svijeta te pomoću inovativne tehnologije analizira publicirana znanja. Jednostavnim upisivanjem pitanja u Google pretraživač dobivaju se tim putem inteligentni odgovori, barem u nekom smislu pojma "inteligentno".

Drugi primjer je Wikipedia, veliki te istovremeno nevjerojatno inteligentni kolektivni projekt kojeg su stvorile tisuće ljudi širom svijeta okupljene oko iste svrhe, s relativno malo - ili nimalo - centralizirane kontrole. Uz to, treba to posebno naglasiti, bez imalo novca. Smatram kako navedeni primjeri Googlea i Wikipedie nisu kraj već prije početak jedne fantastične priče o internetom potaknutoj - ili nekoj drugoj vrsti - kolektivne inteligencije koja će eksplodirati u desetljećima pred nama.

Želimo li predvidjeti što će se u tom smislu događati, a naročito ako na bilo koji način želimo iskoristiti ono što slijedi, tada navedene mogućnosti moramo razumjeti na dubljoj razini nego što smo to činili do sada. Upravo se u tome ogleda glavni cilj MIT-ovog Center for Collective Intelligence kojem sam na čelu. Štoviše, ako bismo morali definirati ključno pitanje našeg istraživanja tada bi ono izgledalo otprilike ovako: "Na koji ćemo način povezati ljude i računala kako bi oni zajedno (kolektivno) funkcionirali inteligentnije nego do sada?" Ako se doista zapitate kao u prethodnom slučaju, vjerojatno ćete doći do odgovora koji se poprilično razlikuje od tradicionalnog poimanja organizacija i grupa.

Navedenim pitanjem ozbiljno se bavimo već desetak godina inicirajući brojne aktivnosti u svezi s njime: prije svega nastojimo zabilježiti nove vrste kolektivne inteligencije koje u današnjem svijetu posvuda izviru. Tako smo na jednom projektu naziva "Mapiranje genoma kolektivne inteligencije" (engl. Mapping the Genomes of Collective Intelligence) uspjeli prikupiti dvjestotinjak interesantnih slučajeva koji nalikuju Googleu, Wikipediji, InnoCentivu te open source zajednici koja je stvorila Linux operativni sustav (softver originalnog izvornog kôda koji je napravljen tako da ga bilo tko može koristiti, mijenjati i usavršavati).