Sâm dizajn stola omogućio je Arturu da potiče jednakost kada ravnopravni članovi zajednice u konverzaciji sudjeluju na ravnopravnim osnovama. Sve osobe za stolom ima jednaka prava i dužnosti: čim više pridonijeti uspjehu kraljevstva.

Okrugli stol autor koristi kao metaforu mudre i svrhovite unutarorganizacijske komunikacije. Okrugli stol odlično je služio zajednici - simbolički i funkcionalno - jer su okupljeni živjeli u duhu zajedništva te su stoga lakše rješavali probleme i promišljali željenu viziju društva.

Skupiti glave zajedno. Autor započinje priču tzv. "paradoksom kombajna" (engl. lawn mower paradox - govori o tome da se u praksi mnogo lakše slože brojni radnici koji opslužuju kombajn nego inženjeri i menadžeri - dizajneri sustava - zaduženi za osmišljavanje i proizvodnju, op.ur.) koji govori o tome kako je mnogo lakše zajednički upregnuti fizičku snagu nego mentalne kapacitete. U kontekstu fizičkog rada aksiom "više ruku lakši posao" istinit je, što se ne bi moglo reći za probleme koji zahtijevaju mentalni napor i promišljanje. Naime, iz stvarnog života znamo za brojne situacije kada suviše osoba sudjeluje u rješavanju kompleksnog problema zbog čega se teže dolazi do rješenja. Autor vjeruje da upravo u tome leži paradoks organizacijske inteligencije i osmišljavanja kvalitetnih rješenja.

Okrugli stol - metaforički i stvarno - podupire objedinjavanje mentalnih napora i njihovo pozitivno preusmjeravanje kako bi se lakše došlo do pravih zaključaka. Zato autor kaže: "Za okruglim stolom 'glave' se lakše skupe pa je radi toga grupa inteligentnija."

Kao društvena vrsta, ljudi moraju međusobno surađivati, pomagati jedni drugima i nadopunjavati se specifičnim znanjima i vještinama kako bi uspješno ostvarili željene ciljeve. Perkins vjeruje kako interaktivno, kolektivno iskustvo grupe (tj. organizacijska inteligencija) u današnjem kompleksnom i promjenjivom svijetu iz dana u dan postaje sve važnije za uspješno funkcioniranje sustava. Stoga se svrha knjige ogleda u pronicanju zamki "paradoksa kombajna" kako bi se ponudili teorijski i praktični modeli za jačanje organizacijske inteligencije.

Od Camelota do stvarnosti. Autor ukazuje na činjenicu da ideali ponekad nadilaze stvarnost. U mnogim slučajevima grupa se ponaša manje inteligentno od prosjeka inteligencije njezinih članova. Odnosi u grupi obično su takvi da onemogućuju pozitivnu, efektivnu i produktivnu komunikaciju, rješavanje problema i odlučivanje. Shodno tome, Perkins smatra da organizacijska inteligencija prvenstveno ovisi o kvaliteti međusobne komunikacije članova.


Cijeli tekst pročitajte u qLifeu