Kada pišem o inteligenciji, pokušavam to činiti kao profesionalni znanstvenik. Za istinsko razumijevanje evolucije ljudske vrste važna je spoznaja da se ljudski um - odnosno mozak - sastoji od mnogobrojnih relativno autonomnih neuronskih sustava. Jedan takav sustav, primjerice, zadužen je za govor, drugi za sluh, treći za orijentaciju u prostoru itd. Kada govorim o "pet vrsti uma", iako me najviše interesira psihološki aspekt, zapravo govorim iz perspektive politike obrazovanja. U tom smislu postoji mnogo vrsti umova o kojima bih mogao govoriti. Kada bih bio kreator politike, odnosno svojevrsni kralj obrazovanja, tada bih se svakako posvetio promociji spomenute "višeumne" koncepcije.

Kakva nas to budućnost očekuje? Zašto bismo se morali pažljivo pripremiti?

U nastavku ću iznijeti nekoliko imaginarnih slika: još za vrijeme našega života dogodit će se genetska revolucija, a mladi ljudi odlazit će u školu s ugrađenim genetskim čipom koji će sadržavati njihov kompletni osobni genom. Svojim će učiteljima jasno i glasno kazati: "Ovi geni nisu, a ovi jesu aktivni; funkcioniraju i spremni su upijati znanje - molim vas da nas efikasno podučite!" I doista, nitko neće smjeti zanemariti njihove zahtjeve. Nadalje, možemo zamisliti i mega gradove, bilijunske dolarske iznose kojima se trguje na virtualnim platformama, inteligentne robote koji na pojedinim radnim mjestima zamjenjuju ljude i druge, danas čudne slike.
 
Prije stotinu godina brojni ljudi uopće nisu išli u školu, a oni koji su s dvadesetak godina završili naobrazbu čvrsto su vjerovali kako "sve znaju" o strukovnom području te da o tome više nikada neće morati učiti. Danas je situacija drugačija: kolega biolog objasnio je kako si ne može dozvoliti da tri mjeseca ne uči jer nakon toga izuzetno teško prati najnovija zbivanja u struci. Riječju, tvrdi kako ga nakon tri mjeseca jednostavno "pregazi vrijeme". Svi vi svjesni ste koliko se brzo uvećava količina znanja na svim područjima. Dakle, moderno obrazovanje mora uključiti i samoobrazovanje.

Sada bih opisao neke promjene koje će zasigurno snažno utjecati na poimanje obrazovanja. Naime, ljudi se vrlo često bave problemima koji zadiru u različita znanstvena područja. Stručnjaci različitih profila okupe se oko nekog problema, udružuju se u timove, razmjenjuju znanja i produbljuju spoznaje te potom odlaze svaki na svoju stranu ostajući često u kontaktu isključivo putem interneta, a ne više osobno, licem u lice. Sve nam to govori kako nelinearno ili sustavno razmišljanje te kompleksno dinamičko modeliranje postaju sve važniji.

Iako će linearni način promišljanja i dalje biti prisutan, sustavno promišljanje postaje conditio sine qua non moderne znanosti, a posebice znanosti liderstva i menadžmenta. Pratite li političare i ekonomiste u javnim medijima, shvaćate kako njihovo jednostavno promišljanje "napravi ovo i dogodit će se ono" jednostavno ne stoji. Upravo zbog toga ispadaju smiješni pred tolikim ljudima razočaravajući svoje birače. Želite li ubrzati gospodarski rast, ne možete tvrditi da ćete to postići pukim smanjivanjem poreza i/ili kamatnjaka. Možda hoćete, ali vrlo vjerojatno nećete. U kompleksnim dinamičkim sustavima povezanost uzroka i posljedice uopće nije linearna kako se to uobičajeno misli, pa se stoga mogućnost kvalitetnog sustavnog promišljanja nameće kao neizostavna sposobnost bilo koje osobe na iole važnijoj funkciji.


Cijeli tekst pročitajte u qLifeu