Preporuke za upravljanje znanjem

Kad se nađemo na otvorenome moru pokušavajući se orijentirati, vjerojatno ćemo se okrenuti nekoj poznatoj tehnici za navigaciju, primjerice promatranju zvijezda na nebu. Slično tome, za uspješno upravljanje kompanijama i navigaciju "poslovnim oceanima" moramo koristiti nove tehnike upravljanja znanjem. Tradicionalni pristup jednostavno nije učinkovit jer se znanje stalno mijenja pa je zbog toga prije organske nego mehaničke prirode.

U nastavku se navodi dvanaest obilježja znanja:

1. Znanje je neuhvatljivo. S obzirom na to da je znanje povezano sa svim ostalim, ne može ga se jasno odijeliti od svega ostalog. U univerzumu znanja ne možete se fokusirati samo na jedan čimbenik.

2. Znanje ima svojstvo samoorganizacije. Jasno izgrađen identitet i svrha organizacije entiteti su oko kojih se znanje rado samoorganizira.

3. Znanje traži zajednicu. Znanje se želi dogoditi, baš kao što se i život dogođa. Oboje se žele dogoditi u zajednici. Zajednica podupire i dijeli znanje. Internet je najbolja ilustracija za navedenu tvrdnju.

4. Znanje putuje pomoću jezika. Ako nema jezika kojim opisujemo naše isustvo ne možemo komunicirati o onome što znamo. Širenje organizacijskog znanja podrazumijeva razvoj jezika kojim ćemo opisivati vlastito radno iskustvo.

5. Što se više pokušava ograničiti kolanje znanja, to će ono prije izmaknuti kontroli. Pokušaji da se znanje kodificira, dokumentira, zaštiti (patenti i slične zaštite), pohrani u knjižnice, datoteke i slično doslovce su bezbrojni. Međutim, uvođenjem formalnih procedura i rigidnih koncepcija u kontekstu očuvanja znanja u konačnici se uvijek guši kreativnost.

6. Labavije je ponekad bolje. Izrazito prilagodljivi sustavi na prvi pogled aljkavi su i nesistematični. Međutim, postotak preživljavanja decentraliziranih sustava daleko je veći nego centralno upravljanih sustava. To znači da suvišnom kontrolom znanja samo rasipamo resurse i energiju.

7. Ne postoji jedinstveno rješenje. Znanje se stalno mijenja. U ovom trenutku, najbolji pristup upravljanju znanjem ogleda se u tome da se dopušta slobodno razvijanje situacije držeći razne opcije otvorenima.

8. Određena znanja ne razvijaju se vječno. U konačnici, neka znanja prije ili kasnije izgube se ili odumru, baš kao što se to događa biljkama i životinjama u prirodi. Kada se prekine učenje ili napuste stari načini razmišljanja, ponekad se dogodi da čitavi korpusi znanja nestanu u zaboravu. Međutim, na taj proces ne treba gledati iz negativne perspektive jer sve to pridonosi vitalnosti i kontinuiranoj evoluciji znanja.

9. Nitko nije nadležan za znanje. Znanje je društveni proces. To znači da nitko ne može preuzeti odgovornost za kretanja u domeni kolektivnog znanja.

10. Ne mogu se nametati pravila i sustavi kontrole. Ima li znanje doista sposobnost samoorganiziranja, najbolji način za promoviranje razvoja ogleda se u ukidanju barijera samoorganizaciji. U okruženju koje podupire razvoj znanja ono će se samostalno razvijati.

11. Nema jednostavnih rješenja. Nema čarobne formule ili najbolje prakse za pospješivanje razvoja znanja. Razvoj se mora poticati na različite načine, s različitih strana.

12. Način na koji se definira znanje određuje način na koji se njime upravlja. Pitanja znanja pojavljuju se u mnogo različitih oblika. Primjerice, pitanja zaštite i vlasništva nad znanjem vode prema kodificiranju znanja i zaštiti autorskim pravima ili patentima.


Cijeli tekst pročitajte u qLifeu