Neki od navedenih ljudi sudjelovali su u osnivanju udruga za očuvanje prirode, poput Sierra Cluba i Wilderness Societyja, kako bi pomogli očuvanju netaknute divljine i zaštitili ta područja od industrijalizacije. Njihovi tekstovi nadahnuli su nove generacije ekologa i ljubitelja prirode koji su se tijekom vremena nastavili njima inspirirati. Međutim, tek nakon objave knjige Silent Spring autorice Rachel Carson 1962. godine, ta romantična crta zadivljenosti prirodom spojila se sa znanstvenim osnovama zabrinutosti. Sve do tog trenutka ekologizam je podrazumijevao tek puki prosvjed protiv očiglednih šteta - krčenja šuma, uništavanja prirode rudarenjem, tvorničkog zagađivanja i drugih vidljivih promjena - kao i borbu za očuvanje posebno cijenjenih krajolika poput White Mountainsa u New Hampshireu ili Yosemitea u Kaliforniji. Rachel Carson predočila je svijetu drastičnu viziju: opisala je, naime, prirodni krajolik u kojem ptice ne pjevaju zbog štetnih pesticida koji su uništili njihovo prirodno stanište. 

Iako je za to trebalo gotovo cijelo desetljeće, knjiga Silent Spring inicirala je zabranu upotrebe DDT-a u Sjedinjenim Državama i Njemačkoj te je pokrenula trajnu raspravu o opasnostima industrijskih kemikalija. Spomenute rasprave utjecale su potom na znanstvenike i političare što je rezultiralo osnivanjem organizacija poput Environmental Defense, Natural Resources Defense Council, World Wildlife Federation i BUND-a (Njemačka federacija za zaštitu okoliša i zaštitu prirode). Od tada, ekolozi više nisu bili zainteresirani samo za očuvanje prirode nego i za praćenje i smanjenje toksina u zemlji, vodi i zraku. Drastično smanjivanje područja netaknute prirode, iscrpljivanje prirodnih resursa i sve veće zagađenje prvi put u ljudskoj povijesti izazvalo je ozbiljnu zabrinutost javnosti.
 
Malthusove ideje i dalje su snažno odzvanjale među ljudima. Ubrzo nakon Silent Springa Paul Ehrlich, pionir modernog ekologizma i istaknuti biolog sa Stanforda, objavio je tekst The Population Bomb - svojevrsno „zvono za uzbunu“ maltuzijanskih proporcija - u kojem je tvrdio da će 1970-e i 1980-e započeti mračna era nestašice resursa tijekom koje će "stotine milijuna ljudi umrijeti od gladi". Osim toga, skrenuo je pozornost na lošu naviku ljudske vrste da "vode i atmosferu koristimo kao kakav 'deponij ljudske rase" te se drznuo postaviti ozbiljno pitanje: "Želimo li doista nastaviti bacati smeće u atmosferu, zemlju i vodu te potom čekati da vidimo što će se dogoditi? Što doista dobivamo igrajući opasni 'ekološki rulet'?" 
Godine 1984. Ehrlich i njegova supruga Anne objavili su drugu knjigu naslova The Population Explosion. U drugom upozorenju čovječanstvu ustvrdili su: "Prvu knjigu pisali smo dok je gorio fitilj… međutim, populacijska bomba sada je već eksplodirala!“ Prema njihovu mišljenju među "temeljnim uzrocima nesigurnosti na našem planetu rast stanovništva - te utjecaj tog rasta na ekosustave i društvene zajednice - definitivno se nalazi na prvome mjestu". Prvo poglavlje njihove knjige tako nosi naslov "Zašto se svi ne plaše kao mi?" a njihovo rješenje za čovječanstvo započinje dvama hitnim prijedlozima:
1. Zaustaviti rast populacije što je moguće brže i humanije, 
2. Transformirati gospodarski sustav iz „rastućeg“ u „održiv“ pritom značajno smanjujući potrošnju po stanovniku. 

Povezivanje rasta s negativnim posljedicama za prirodu od tada je postalo glavna tema znanosti ekologije. Godine 1972., između objave prvog i drugog Ehrlichovog upozorenja, Donella i Dennis Meadows - uz potporu članova „Rimskog kluba“ (grupe međunarodnih poslovnih, državnih i znanstvenih lidera) - objavili su još jedno ozbiljno upozorenje u vidu knjige The Limits to Growth. Autori su u toj knjizi ukazali na činjenicu da zbog rasta stanovništva i destruktivnih industrijskih politika jača devastacija prirodnih resursa te su na koncu zaključili: "…ne promijene li se sadašnji trendovi rasta svjetske populacije, industrijalizacije, onečišćenja, proizvodnje hrane i iscrpljivanja resursa… u idućih sto godina čovječanstvo će dostići granice rasta na ovom planetu. Potom će najvjerojatnije doći do iznenadnog i nekontroliranog opadanja broja stanovnika i smanjivanja industrijskih kapaciteta.“ Dvadeset godina kasnije, u studiji Beyond the Limits, objavili su novo upozorenje: "Hitno moramo smanjiti upotrebu neobnovljivih resursa... Spriječiti eroziju obnovljivih izvora... Povećati učinkovitost korištenja svih resursa… Usporiti, te u konačnici potpuno zaustaviti eksponencijalni rast stanovništva i fizičkog kapitala".