Jasno se sjećam tog trenutka; kao da je bio jučer. U lipnju 2006. godine Al Gore stupio je na binu kongresnog centra Walmart u Fayettevilleu u državi Arkansas. Oduševljena publika podigla se na noge kako bi ga pozdravila. Dva reda ispred mene vidljivo dirnut stajao je Scott Burns, jedan od producenata dokumentarnog filma An Inconvenient Truth (koji je Goreu donio Nobelovu nagradu – op. ur.). Bio je to povijesni trenutak i publika je to znala: pred njihovim očima događalo se svojevrsno čudo: jedna od najmanje održivih tvrtki na svijetu upravo je preuzimala vodstvo na tom području. H. Lee Scott, glavni izvršni direktor Walmarta i jedan od najglasnijih skeptika koji je godinama žestoko kritizirao ideju da su klimatske promjene prouzročene ljudskim aktivnostima, promijenio je stranu i obvezao tvrtku da izvrši svoj dio zadatka u borbi protiv velikog izazova čovječanstva. Čak su i skeptici u publici bili vidno naelektrizirani tim kolosalnim preokretom.
Scottova strast i predanost inspirirala je dvoranu. "Čak i najtvrdokorniji među nama", rekao je nelagodnim osmijehom, „mogu se promijeniti i uvidjeti ono što prije nisu vidjeli“. Toga dana shvatila sam da Walmart misli ozbiljno. To jednostavno nije bila marketinška kampanja puna neiskrenih obećanja; tvrtka je izražavala istinsku predanost prihvaćajući veću odgovornost i koristeći vlastiti utjecaj mega distributera za iniciranje globalnih promjena. Bilo je uzbudljivo - te istovremeno iznimno razočaravajuće.
Iako je namjera bila jako dobra, način razmišljanja iz kojeg su proistekli prijedlozi i smjernice za vođenje promjena bio je posve pogrešan. Moram odmah kazati da se moje razočaranje nije odnosilo na kapitalizam ili korporatizam. Osobno, naime, vjerujem da će korporacije biti ključni predvodnici rješavanja problema s kojima se trenutačno kao vrsta suočavamo. Također ne dovodim u pitanje Scottovu iskrenost. Moje razočaranje odnosilo se na način na koji je Walmart oblikovao vlastitu viziju i strategije koje je predložio za njezinu provedbu, koje će, vjerujem, ograničiti ili čak onemogućiti uspjeh.
Točno godinu dana kasnije kao voditeljica radionice i predavačica našla sam se na godišnjoj Ceresovoj konferenciji, ambicioznom okupljanju najznačajnijih tvrtki angažiranih na području korporativne društvene odgovornosti. Ceres je organizacija koja umrežava investitore, organizacije za zaštitu okoliša i udruge javnog interesa kako bi surađivali na rješavanju problema održivosti. Tog sunčanog proljetnog jutra svi zajedno entuzijastično smo prionuli zadacima predviđenim programom konferencije. Pomislila sam tada kako se svijet konačno budi. Pa ipak, opet sam se razočarala. Očekivala sam, naime, da ćemo razgovarati o konkretnim problemima i promjenama.
Jim Rogers, predsjednik tvrtke Duke Energy, inspirativno i strastveno govorio je o njihovoj opredjeljenosti i uspjesima u proizvodnji alternativne energije po razumnoj cijeni. U govoru je istaknuo specifične obveze koje su si postavili za provedbu programa i želju da postanu primjer održivosti.