Gospodarstvo regenerativnog društva

John Fullerton John Fullerton, osnivač i predsjednik Capital Institutea, institucije čija se osnovna svrha ogleda u „istraživanju, propitivanju i podržavanju globalne gospodarske tranzicije koja će stvoriti prevedniji, regenerativan te u konačnici održiv stil života ljudske zajednice na planeti“. 

Ne postoji ništa teže i opasnije nego planirati i implementirati novi sustav zbog toga što se stvaratelj novog neizostavno suočava sa žestokim neprijateljstvom onih koji žele očuvati staro, jer im staro donosi korist, te mlakom podrškom onih koji bi profitirali uspostavom novog. - Niccolò Machiavelli
 
Einstein je jednom prilikom lijepo rekao: "Teorija je ta koja određuje sadržaje koje ćemo uočiti promatranjem." Mislim da njegova tvrdnja krije u sebi veliku mudrost i veliku istinu. Promatrane zajedno, u sebi kriju ključne uzročnike ekonomske krize, te posredno civilizacijske krize s kojom se kao čovječanstvo trenutačno suočavamo.
 
Osobno vjerujem kako je katastrofalan ekonomski sustav i s njim povezane redukcionističke financije - mnogo više nego neko puko „loše ponašanje“, sebični pojedinci ili božanske „pogreške“ u dizajnu ljudskih bića - glavni krivac za ubrzanje kompleksne i međusobno povezane političke, društvene, ekonomske, financijske i ekološke krize. Institucije koje upravljaju svijetom uglavnom vode dobri lideri koji su i sami žrtve široko rasprostranjene krize percepcije zbog koje ne uspijevaju, prema riječima princa Charlesa, „ispravno razumjeti kompleksnu stvarnost“.  
 
Korištenje manjkavih ekonomskih teorija naizgled se čini trivijalnim problemom. U situaciji kada svijet funkcionira prema teoriji usklađenoj s kontekstom vremena tako i jest. Međutim, kada je situacija stubokom drugačija, kada se ponašamo prema teoriji koja više ne odgovara kulturološkoj stvarnosti i istinskim ljudskim vrijednostima te kada ista ne odgovara fizičkoj realnosti o istinskom funkcioniranju planetarnih ekoloških sustava - tada Einsteinova izjava umnogome dobiva na snazi. Tada ulazimo u enormne probleme. SADA je takvo vrijeme.
 
Takozvani "praktičari", koji teoriju odbacuju kao nešto suviše "akademsko" (čime automatski misle da je nevažno), ne shvaćaju suštinski problem ekonomije koja stoji na klimavim nogama manjkave teorije. Suprotno prevladavajućem uvjerenju, ne shvaćaju da zastarjele teorije uvjetuju njihovu percepciju koja se potom pretvara u ključnog uzročnika kaskadnih i međupovezanih problema s kojima se kao čovječanstvo danas suočavamo. Svijet se, naime, našao u velikim problemima upravo zbog toga što ga takvi "praktičari" vode. Riječ je o ljudima koji su u velikoj mjeri - najčešće mimo svoga znanja i svjesnosti - uvučeni u veliku iluziju koja definira njihovo viđenje svijeta. No, nije to ništa novo. Redukcionistički svjetonazor razvijao se stoljećima od kada je doba Moderne započelo Industrijskom revolucijom. Posljedično tome, cjelokupno čovječanstvo danas doslovce „vozi zavezanim očima“.
 
A kako razmišlja redukcionizam? Tako da kompleksne cjeline rastavlja na jednostavne komponente sve do razine na kojoj promatrač razumije kako komponenta funkcionira. U tom procesu, naravno, promatrač gubi iz vida presudno važne poveznice i međuodnose između komponenti koje u stvarnosti u cijelosti definiraju misterij i potencijale kompleksne cjeline – u ovom slučaju gospodarskog sustava.
 
Prema tome, suprotno od kompleksnosti ne nalazi se jednostavnost – suprotno od kompleksnog pronalazimo redukcionizam. Prema izjavi Wesa Jacksona, „redukcionizam je sasvim u redu… sve dok ga ne počnemo koristiti kako bismo shvatili na koji način svijet doista funkcionira“. Na početku 21. stoljeća kontekst se promijenio. Više ne živimo u „eri promjena“ već u „promjeni era“! Polako shvaćamo da živimo u antropocenu, u novoj epohi u kojoj je čovjek - uz pomoć gospodarstva i tehnologije kojima snažno utječe na prirodni okoliš - prvi put u povijesti postao vrsta o kojoj budućnost planeta posve ovisi.