Tko želi biti ekonomist?

Kate Raworth Kate Raworth, ekonomistica koja se bavi propitivanjem i istraživanjem ekonomskog mindseta potrebnog za učinkovito suočavanje s izazovima 21. Stoljeća. 

Izazovi 21. stoljeća

U proteklih 60 godina kvaliteta života svjetske populacije značajnog je poboljšana. Dijete rođeno 1950-ih moglo je očekivati da će živjeti samo 48 godina, a današnje novorođenče može se nadati životnom vijeku od 71 godine. Samo od 1990. godine naovamo brojnost svjetske populacije koja živi u ekstremnom siromaštvu (s manje od 1,90 dolara dnevno) - prepolovljena je. U istom razdoblju dvije milijarde ljudi po prvi puta je dobilo pristup pitkoj vodi i sanitarijama. Sve navedeno događalo se u uvjetima rasta stanovništva od gotovo 40 posto.
 
To su bile dobre vijesti. Ostatak priče, barem za sada, nije toliko dobar. Milijuni ljudi i dalje žive u velikoj oskudici. Širom svijeta svaka deveta osoba gladuje. U 2015. godini umrlo je šest milijuna djece mlađe od pet godina - u većini slučajeva uzrok smrti bile su relativno lako izlječive bolesti poput dijareje i malarije. Dvije milijarde ljudi živi s manje od tri dolara dnevno, a 70 milijuna mladih žena i muškaraca ne može pronaći posao. Navedeni problemi dodatno pogoršavaju sve veće ekonomske i socijalne nesigurnosti i nejednakosti. Financijski slom 2008. godine imao je šokantne posljedice širom globalnoga gospodarstva oduzimajući milijunima ljudi radna mjesta, kuće, štedne uloge i sigurnost. U međuvremenu, nejednakosti su postale još izraženije: jedan posto najbogatijih ljudi na svijetu posjeduje 54 posto ukupnog svjetskog bogatstva.
 
Ekstremnim društvenim okolnostima potrebno je pridodati sve dublju degradaciju našeg planetarnog doma. Naime, ljudske aktivnosti izazivaju sve žešće stresove sustava koji osigurava i podupire život na Zemlji. Prosječna globalna temperatura već je porasla za oko 0,8°C, a do 2100. godine mogla bi se povećati za gotovo 4°C, što će najvjerojatnije rezultirati poplavama, sušama, olujama i rastom razine mora kojima čovječanstvo nikada u povijesti nije svjedočilo.
 
Osim toga, oko 40 posto svjetskog poljoprivrednog zemljišta ozbiljno je degradirano. Do 2025. godine dvije trećine čovječanstva živjet će u područjima u kojima će nestašica vode biti uobičajena. Više od 80 posto svjetskih ribolovnih područja već je izlovljeno ili je izloženo pretjeranom izlovu, a svake minute kamion plastičnog otpada završi u oceanu. Ako se zagađivanje nastavi istim tempom, do 2050. godine u svjetskim morima bit će više plastike nego ribe.
 
Unatoč ovim poraznim činjenicama, projekcije rasta svjetskoga gospodarstva dodatno osnažuju izazove pred nama. Globalna populacija danas broji oko 7,3 milijarde ljudi, a očekuje se da će do 2050. godine doseći skoro 10 milijardi da bi se oko 2100. stabilizirala na 11 milijardi duša. Svjetsko gospodarstvo trebalo bi rasti po stopi od tri posto godišnje od sada pa do 2050. ako je za vjerovati projekcijama utemeljenima na business-as-usual postavkama, što bi rezultiralo udvostručenjem globalne ekonomije do 2037. godine te utrostručenjem do 2050. godine. Srednja klasa širom svijeta - oni koji dnevno troše između 10 i 100 dolara - trebala bi porasti s današnjih dvije na pet milijardi ljudi u 2050. godini, čime će značajno porasti potražnja za građevinskim materijalom i robom široke potrošnje.
 
To su dakle ključni trendovi koji oblikuju čovječanstvo na početku 21. stoljeća. U kontekstu navedenih zahtjevnih problema, postavlja se ključno pitanje: koji način razmišljanja nam je potreban da bismo nastavili dalje?
 
 
Autoritet ekonomije
 
Kako god pristupili rješavanju spomenutih međusobno isprepletenih izazova, jedna je stvar jasna: ekonomska teorija u praksi odigrat će odlučujuću ulogu! Ekonomija je materinji jezik javnih politika i javnog života te prevladavajući mindset koji oblikuje društvo. „U ovim ranim godinama 21. stoljeća, ekonomija je postala dominantna 'priča': ekonomska uvjerenja, vrijednosti i postavke umnogome oblikuju naše mišljenje i aktivnosti, pa čak i to kako se osjećamo“, napisala je F. S. Michaels u svojoj knjizi Monoculture: How One Story is Changing Everything.
 
Upravo u tome „grmu leži zec“. Putovanje čovječanstva kroz 21. stoljeće vodit će političari, menadžeri, poduzetnici, učitelji, novinari, aktivisti i birači - koji će živjeti 2050. godine - na temelju vlastita ekonomskog obrazovanja stečenog čitanjem udžbenika napisanih 1950-ih i utemeljenih na teorijama iz 1850-ih godina. S obzirom na brze (ekonomske, društvene i ekološke) promjene koje se događaju u 21. stoljeću, način razmišljanja spomenutih ljudi lako bi mogao dovesti do sveopće katastrofe. Istina, posljednjih desetljeća ipak se polako razvija radikalno drugačije ekonomsko promišljanje, a najutjecajniji mislioci reinterpretirali su razne ideje u rasponu od Keynesa do Hayeka. Premda su zastupali suprotstavljena stajališta, u korijenima neslaganja Keynesa i Hayeka do danas su ostale neistražene naslijeđene pogrešne pretpostavke i zajedničke „slijepe točke“. Kontekst dvadesetprvog stoljeća zahtijeva da te pretpostavke učinimo jasnijima, a „slijepe točke“ vidljivijima kako bismo osmislili nove ekonomske teorije.
 
 
Udaljavanje i povratak ekonomiji
 
Kao tinejdžerica 1980-ih godina pokušavala sam razumjeti svijet gledajući televiziju. Sjećam se kako bi me slike - koje su konstantno bljeskale na ekranu tada modernog aparata smještenog na središnjemu mjestu našeg dnevnog boravka - odvele daleko onkraj okvira školskog života u Londonu ostavši duboko urezane u mojoj dječjoj svijesti. Ne mogu zaboraviti mršavu djecu velikih trbuha rođenu u gladi Etiopije; nizove mrtvih tijela složenih poput šibica nakon eksplozije u tvornici kemikalija u Bhopalu u Indiji; grimizno obojenu rupu u ozonskom omotaču; golemu naftnu mrlju koja se širi oceanom nakon havarije Exxon Valdeza zagađujući čisto more Aljaske. Do kraja desetljeća znala sam da želim raditi u organizacijama poput Oxfama ili Greenpeaca te voditi kampanje za okončanje siromaštva i uništavanje okoliša. Stoga sam pomislila da ću se studiranjem ekonomije najbolje pripremiti za realizaciju zamišljenih ciljeva. Radi toga sam se upisala na Sveučilište Oxford kako bih stekla znanja i vještine za koje sam vjerovala da će mi pomoći u željenom poslu. Međutim, pokazalo se da sam bila u krivu... ekonomske teorije koje smo učili samo su me frustrirale jer su se temeljile na nakaradnim pretpostavkama o funkcioniranju svijeta te su istovremeno zamagljivale probleme do kojih mi je najviše bilo stalo. 


Cijeli tekst pročitajte u qLifeu...