Evolucija održivosti

Pamela Mang, Ben Haggard Pamela Mang, poslovna savjetnica, autorica i publicistkinja, suosnivačica tvrtke Regenesis koja se vremenom prometnula u svjetskog savjetničkog lidera na području regenerativnog razvoja. 


Ben Haggard, suosnivač Regenesisa, stručnjak na području dizajna regenerativnih živučih sustava.

Možemo li živjeti u suživotu sa šumom na takav način da joj istovremeno omogućimo slobodan evolucijski razvoj? Odgovoriti na ovo pitanje mnogo je važnije nego odgovoriti na pitanje „kako učinkovito iskorištavati šumske resurse“ koje trenutačno prevladava u javnosti - Charles G. Krone
 
Ljudi se (pre)često bore s prirodom. Primjerice, mnogo vremena provode u vrtovima i na travnjacima boreći se s neželjenim korovom, a gradovi ulažu milijune dolara kako bi učinkovito upravljali oborinskim vodama i čistili snijeg s ulica. Širom svijeta ogroman se novac troši na borbu protiv štetočina, kontrolu erozije tla i zaštitu obale. Stoga ne čudi da su aktivnosti zaštite od prirode na nekim područjima postale glavni pokretači gospodarskog razvoja preko razvoja različitih gospodarskih grana i djelatnosti u rasponu od višemilijunskih projekata izgradnje tvornica za proizvodnju pesticida do osnivanje manjih građevinskih tvrtki i lokalnih obrta.  
 
Troškove koji pritom nastaju - financijske, troškove energije pa čak i političke troškove - uobičajeno pripisujemo entropiji prema kojoj će se sve živo i neživo na ovome svijetu, čak i onda kada se uredno održava, na kraju neizbježno propasti. Shodno toj ideji, entropijski troškovi uvrštavaju se u planove, izračunava se potrebno vrijeme amortizacije i sredstva za protuakcije, a da pritom nitko ne razmišlja o tome kako ju posve zaustaviti (suzbiti).
 
Međutim, navedena premisa nije sasvim točna. Jednostavno rečeno, živi sustavi ne funkcioniraju na takav način jer se usporedo s entropijom događa i evolucija.
 
 
Evolucija vs. entropija
 
Svaka ljudska kreacija, bilo da je riječ o malom kućnom vrtu ili poduzeću, mora funkcionirati u okvirima i granicama živućeg planeta kojeg sačinjava bezbroj međusobno povezanih živućih sustava. A ti živi sustavi (ponekad se nazivaju kompleksni adaptibilni sustavi) sveprisutni su u našem okruženju - bolnica, ljudsko tijelo, burza, ušće rijeke ili dijelovi stambenog naselja. Iako su doista podložni zakonu entropije, živim sustavima istovremeno također upravljaju protutežni procesi evolucije. Iako su doista podložni propadanju, oni se istovremeno razvijaju i rastu.
 
Upravo radi toga jedna od temeljnih pretpostavki „regenerativnog razvoja“ govori o tome da svaki živi sustav u sebi ima ugrađenu inherentnu mogućnost prijelaza na novu razinu poretka, diferencijacije i organizacije te da je ta sposobnost stvaranja višeg reda suprotna entropiji.