Povezanost koncepta učinkovitosti i održivosti artikulirana je u izvješću Our Common Future koje je 1987. godine objavila World Commission on Environment and Development UN-a. Izvješće sadrži ozbiljno upozorenje koje kaže da se hitno mora pojačati kontrola onečišćenja jer bi ljudsko zdravlje, imovina i ekosustavi mogli biti ozbiljno ugroženi, a urbani život mogao bi postati nepodnošljiv: „Moramo poticati učinkovitiju industriju i proizvodnju… u smislu učinkovitijeg korištenja resursa, s manje onečišćenja i otpada, utemeljenu na obnovljivim izvorima“, navodi se u dokumentu „Agenda za promjene“.

Pojam ekološka učinkovitost službeno je pet godina kasnije skovao Business Council for Sustainable Development, skupina od četrdeset osam industrijskih sponzora u koju su uključene neke od najvećih svjetski tvrtki poput Dow Chemicala, DuPonta, Conagra i Chevrona koje su redom sudjelovale na skupu u Rio de Janeiru na kojem su izložile vlastite prijedloge promjena. Predstavnici tvrtki na konferenciji su pojasnili perspektivu industrije formuliranu u praktičnim terminima te su se pritom usredotočili na ono što tvrtke trebaju dobiti od nove ekološke svijesti, a ne na ono što će priroda izgubiti nastavi li industrija funkcionirati prema trenutačnim obrascima. Shodno tome, izvješće Changing Course, tempirano za objavu na summitu, naglasilo je važnost eko-učinkovitosti u kontekstu dugoročne konkurentnosti, održivosti i uspješnosti. Jedan od osnivača savjeta, Stephan Schmidheiney, predvidio je sljedeći razvoj događaja: "U roku od deset godina, kompanije više neće biti konkurentne ako ne budu 'ekološki učinkovite', tj. ako ne uspiju stvarati veću dodanu vrijednost roba ili usluga koristeći manje resursa i manje zagađujući okoliš."

Eko-učinkovitost vrlo je uspješno prokrčila put u svijet industrije - čak i brže nego što je to Schmidheiney predvidio. Lista korporacija koje usvajaju ovaj koncept iz dana u dan nastavlja rasti, pa sada uključuje i velika imena kao što su Monsanto, 3M (čiji je 3P Pollution Pays Program stupio na snagu 1986. godine, još i prije nego što je eko-učinkovitost postala općeprihvaćeni pojam) i Johnson & Johnson. Čuvena „tri R“ - Reduce (smanjiti), Reuse (ponovno koristiti), Recycle (reciklirati) – kontinuirano dobivaju na popularnosti podjednako u kućanstvima i na radnome mjestu. 

Trend brzog širenja eko-učinkovitisti u velikoj mjeri potaknut je ekonomskim koristima za kompanije - često vrlo značajnim. Primjerice, 3M je objavio kako je do 1997. godine uštedio 750 milijuna dolara kroz projekte prevencije zagađenja. Slično tome, i druge tvrtke tvrde da ostvaruju velike uštede. Osim materijalnih benefita, smanjenje potrošnje resursa i energije te smanjenje emisija i otpada, blagotvorno utječe na okoliš i javni moral. Kada čujete da je od 1987. godine naovamo tvrtka DuPont smanjila emisije karcerogenih kemikalija za 70 posto, sigurno se mnogo bolje osjećate. Prema tome, čini se kako eko-učinkovite industrije čine dobro za okoliš te da se ljudi radi toga manje plaše. No, je li doista tako?