Jednostavno rečeno, koncepcija „ekološke učinkovitosti“ čini samo to da stari destruktivni sustav bude „manje loš“. U nekim slučajevima takav pristup pokazao se još opasnijim (nego da se ne čini ništa). Primjerice, možda bi neki ekosustav imao više šanse za ozdravljenje kada bi doživio kolaps koji bi ostavio neke niše netaknutima, nego da ga se sporo i namjerno uništava pod krinkom nekakve „ekološke zaštite“ kako je sada slučaj. 

Učinkovito – u odnosu na što?

Kao što to svi znamo, industrija je učinkovitost oduvijek smatrala vrlinom - mnogo prije negoli je skovan pojam „ekološka učinkovitost“. Stoga ćemo u nastavku preispitati o čemu je zapravo riječ kada se misli na općeniti cilj učinkovitosti unutar sustava koji je uglavnom destruktivan. 

Primjerice, pogledajmo što se podrazumijeva pod konceptom „energetski učinkovite zgrade“. Prije dvadeset godina u Njemačkoj se za grijanje i hlađenje prosječne kuće po četvornome metru standardno uzimalo 30 litara nafte. Danas, u energetski učinkovitim kućama, količina se smanjila na 1,5 litre nafte po četvornome metru. Povećanje energetske učinkovitosti često se postiže boljom izolacijom i ugradnjom manjih, nepropusnih prozora. Cilj ovih strategija optimizirati je sustav i smanjiti utrošak energije. 
Međutim, smanjenom cirkulacijom zraka vlasnici eko-učinkovitih kuća zapravo povećavaju koncentraciju onečišćenog zraka koji se stvara zbog lošeg dizajna materijala i proizvoda u kući. Ako je kvaliteta unutarnjeg zraka loša - zbog neobrađenih proizvoda i građevinskih materijala - onda treba više svježeg zraka cirkulirati kroz zgradu, a ne manje kao u eko-učinkovitim kućama. 

Osim toga, prekomjerno učinkovite zgrade u nekim slučajevima pokazale su se doslovce opasne. Primjerice, prije nekoliko desetljeća turska vlada je pokrenula projekt jeftinog stanovanja kroz "učinkovito" projektiranje i izgradnju stanova i kuća minimalnog utroška čelika i betona. Međutim, tijekom potresa 1999. godine tako projektirane zgrade olako su se srušile dok su starije, "neučinkovite" zgrade, puno manje stradale. Prema tome, gledano iz te perspektive, kratkoročno se štedio novac za izgradnju stanova, ali se strategija učinkovitosti dugoročno pokazala opasnom. Stoga se samo po sebi nameće pitanje: Koje socijalne pogodnosti doista osigurava jeftino i učinkovito stanovanje? Izlaže li ljude većim opasnostima od tradicionalnog stanovanja?
Učinkovita poljoprivreda također može uništavati lokalne krajobraze i prirodu. Kontrast između bivše Istočne i Zapadne Njemačke odličan je primjer za to. Tradicionalno, prosječna količina proizvedene pšenice po hektaru u Istočnoj Njemačkoj dosezala je otprilike pola iznosa proizvedene količine po hektaru u Zapadnoj Njemačkoj jer je zapadnjačka poljoprivredna industrija bila modernija i učinkovitija. Pa ipak, "neučinkovita" staromodna poljoprivreda istočnih regija zapravo je zdravija za okoliš: ostavila je netaknutima velika močvarna područja koja nisu isušena i zasađena monokulturnim usjevima te sadrže mnogo više rijetkih vrsta, primjerice, tri tisuće parova roda koji se tamo gnijezde u usporedbi s 240 parova u „razvijenijim“ zapadnim regijama. Divlje močvare i močvarna područja koja su ostala na prostoru bivše Istočne Njemačke postala su tako vitalni centri za uzgoj biljaka i životinja te apsorpciju i pročišćavanje voda. Današnja poljoprivreda u Njemačkoj sve je više „učinkovita“ što automatski podrazumijeva uništavanje močvara i drugih staništa te posredno veće stope istrebljenja pojedinih vrsta.