Ljudsko stvaralaštvo se pak primarno odnosi na promjenu naďż˝ina razmišljanja, odnosno mentalnih modela o stvarnosti u kojoj trenutno egzistiramo. Na prvi pogled bezazlen, proces "promjene naďż˝ina razmišljanja" u temeljima inovacija izuzetno je sloďż˝en i nestabilan te zahtjeva osobni razvoj lidera kako bi se osvijestili inhibirajuďż˝i obrasci. Opďż˝enito se moďż˝e podijeliti u dvije faze:
1. Generiranje novih ideja,
2. Prepoznavanje i implementacija novih ideja.

Generiranje novih ideja, iako se moďż˝da takvim ne ďż˝ini, manje je problematiďż˝no od prepoznavanja i implementacije. Ljudi su, više-manje, vrlo kreativna biďż˝a sposobna osmisliti mnoštvo kvalitetnih ideja. Neki ugledni autori, primjerice Margaret Wheatley, tvrde kako "...svaki sustav u svojim okvirima uvijek sadrďż˝i sve informacije neophodne za opstanak, rast i razvoj!"

Problem se obiďż˝no javlja u drugoj faza kada bi lideri trebali prepoznati putokaze "novog usmjerenja" koji se javljaju na ďż˝udnim mjestima, u ďż˝udnim oblicima neoďż˝ekivanih usmenih ili pisanih poruka i to od ljudi za koje se "nikada ne bi reklo da mogu biti kreativni". Upravo u ovom segmentu do izraďż˝aja dolazi kvaliteta svjesnosti lidera koju toliko naglašavamo buduďż˝i da ona posve odreďż˝uje sposobnost raspoznavanja inovacija koje "izviru negdje iz okruďż˝enja". U situacijama kada nema svjesnosti takve kvalitete, lider "putokaze" poistovjeďż˝uje sa "sporadiďż˝nim informacijama" te ih zbog toga odbacuje.

No, ďż˝ak i onda kada su inovacije prepoznate, sustavi nailaze na ogromne probleme u njihovoj implementaciji, posebice ako one ne dolaze s razine top menadďż˝menta. Buduďż˝i da implementacija zahtijeva suoďż˝avanje, a zatim preispitivanje prevladavajuďż˝eg naďż˝ina razmišljanja odnosno ukorijenjenih mentalnih modela, inovacije u tom procesu (pre)ďż˝esto "umiru" kako bi se sustav odrďż˝ao u zoni svoje ugode i zadrďż˝ao toliko voljeni status quo.

Iz navedenog se moďż˝e zakljuďż˝iti kako su problemi inoviranja mnogo ďż˝ešďż˝e upravljaďż˝ke nego generiďż˝ke prirode. Sustavi uvijek "znaju" što bi trebali ďż˝initi i u kojem bi se smjeru trebali kretati. Naďż˝alost, zbog blokada uzrokovanih zatvorenošďż˝u i nedovoljno progresivnim promišljanjem lidera i menadďż˝era koje se brane egom, inovacije se obiďż˝no negdje izgube u bespuďż˝ima rigidnih organizacijskih struktura.