Ljudsko stvaralaštvo se pak primarno odnosi na promjenu načina razmišljanja, odnosno mentalnih modela o stvarnosti u kojoj trenutno egzistiramo. Na prvi pogled bezazlen, proces "promjene načina razmišljanja" u temeljima inovacija izuzetno je složen i nestabilan te zahtjeva osobni razvoj lidera kako bi se osvijestili inhibirajući obrasci. Općenito se može podijeliti u dvije faze:
1. Generiranje novih ideja,
2. Prepoznavanje i implementacija novih ideja.
Generiranje novih ideja, iako se možda takvim ne čini, manje je problematično od prepoznavanja i implementacije. Ljudi su, više-manje, vrlo kreativna bića sposobna osmisliti mnoštvo kvalitetnih ideja. Neki ugledni autori, primjerice Margaret Wheatley, tvrde kako "...svaki sustav u svojim okvirima uvijek sadrži sve informacije neophodne za opstanak, rast i razvoj!"
Problem se obično javlja u drugoj faza kada bi lideri trebali prepoznati putokaze "novog usmjerenja" koji se javljaju na čudnim mjestima, u čudnim oblicima neočekivanih usmenih ili pisanih poruka i to od ljudi za koje se "nikada ne bi reklo da mogu biti kreativni". Upravo u ovom segmentu do izražaja dolazi kvaliteta svjesnosti lidera koju toliko naglašavamo budući da ona posve određuje sposobnost raspoznavanja inovacija koje "izviru negdje iz okruženja". U situacijama kada nema svjesnosti takve kvalitete, lider "putokaze" poistovjećuje sa "sporadičnim informacijama" te ih zbog toga odbacuje.
No, čak i onda kada su inovacije prepoznate, sustavi nailaze na ogromne probleme u njihovoj implementaciji, posebice ako one ne dolaze s razine top menadžmenta. Budući da implementacija zahtijeva suočavanje, a zatim preispitivanje prevladavajućeg načina razmišljanja odnosno ukorijenjenih mentalnih modela, inovacije u tom procesu (pre)često "umiru" kako bi se sustav održao u zoni svoje ugode i zadržao toliko voljeni status quo.
Iz navedenog se može zaključiti kako su problemi inoviranja mnogo češće upravljačke nego generičke prirode. Sustavi uvijek "znaju" što bi trebali činiti i u kojem bi se smjeru trebali kretati. Nažalost, zbog blokada uzrokovanih zatvorenošću i nedovoljno progresivnim promišljanjem lidera i menadžera koje se brane egom, inovacije se obično negdje izgube u bespućima rigidnih organizacijskih struktura.