Inovativnost: angažiranje kreativnosti svih djelatnika

Margaret J. Wheatley Margaret J. Wheatley, predsjednica Berkana Institute, dugogodišnji profesor, savjetnik, predavač i publicist. Njezina knjiga Leadership and the New Science proglašena je 2002. knjigom godine iz menadžmenta.

U današnje doba brzih promjena i evolucije, poticanje inovativnosti prometnulo se u osnovni izazov lidera namećući im potrebu kontinuiranog razvijanja sposobnosti organizacije za mijenjanjem i učestalim prilagođavanjem, uz istovremeno očuvanje identiteta i vrijednosti. Lideri dakle moraju prepoznati urođenu sposobnost djelatnika za prilagođavanjem i stvaranjem - inoviranjem.

Uvijek iznova ugodno se iznenadim spoznajom da je ljudski duh neuništiv. Raduje me kada "otpisani" pojedinci, jednom kada se njihovi životni i radni uvjeti promijene te kada se u novoj sredini iznova osjete dobrodošlima, pronađu u svome biću nove izvore energije i postanu velikim inovatorima. Moja pitanja stoga glase:
- Možemo li prihvatiti činjenicu da je svaki čovjek potencijalni inovator?
- Na koji ćemo način potaknuti urođenu potrebu čovjeka za inoviranjem?

Svaki je čovjek obdaren jedinstvenom sposobnošću kreiranja i inoviranja. Život se na svijetu očituje u kontinuiranom stvaranju i beskonačnim varijacijama. Znanstvenici neprestano otkrivaju nove vrste. Do današnjeg dana otkriveno ih je više od 50 milijuna, a svaka od njih zapravo predstavlja uspješnu pojedinačnu inovaciju. Pa ipak, za ljudsku vrstu često kažemo da je "otporna na promjene". Je li to doista tako? Jesmo li mi jedina vrsta - od 50 milijuna trenutno prisutnih na Zemlji - koja se doista opire promjeni ugrožavajući tako svoj opstanak? Ili su možda druge živuće vrste pohađale kvalitetnije tečajeve opstanka od nas?

U relativno davnoj prošlosti ugledni znanstvenik Joel Baker popularizirao je u javnosti ideju paradigme (svjetonazora), odnosno skupine uvjerenja i pretpostavki na osnovu kojih doživljavamo i objašnjavamo svijet u kojem živimo. Joel je tada ustvrdio kako ostvarenje značajnih postignuća koja su se do tada činila neostvarivim zahtijeva tek promjenu svjetonazora. Potpuno se slažem s njime jer sam i sama iskusila ovu čarobnu istinu. Otkada na ljude i organizacije gledam kao na žive, dinamične i inovativne sustave, uspjela sam svladati mnoge, naizgled nerješive probleme. Najbolji primjer navedenog pronalazim u zahtjevnom procesu organizacijske transformacije koja postaje relativno jednostavnim zadatkom kada se krene od pretpostavke da su ljudi, poput svih drugih bića, kreativna stvorenja sposobna mijenjati se. Problem promjene iščezava kada na ljude i organizacije počnemo gledati kao na žive sustave čime zamjenjujemo zastarjelu paradigmu koja ljude vidi strojevima koje se uvijek iznova može programirati. Prihvaćanjem nove znanstvene paradigme stvaranje organizacija koje se oslanjaju na inovativni potencijal svojih djelatnika, uspješnih u prilagodbi, rješavanju problema te svjesnih okoline u kojoj djeluju, iznenada postaje moguće.