Inovativnost: anga�iranje kreativnosti svih djelatnika

Margaret J. Wheatley Margaret J. Wheatley, predsjednica Berkana Institute, dugogodišnji profesor, savjetnik, predavaďż˝ i publicist. Njezina knjiga Leadership and the New Science proglašena je 2002. knjigom godine iz menadďż˝menta.

U današnje doba brzih promjena i evolucije, poticanje inovativnosti prometnulo se u osnovni izazov lidera nameďż˝uďż˝i im potrebu kontinuiranog razvijanja sposobnosti organizacije za mijenjanjem i uďż˝estalim prilagoďż˝avanjem, uz istovremeno oďż˝uvanje identiteta i vrijednosti. Lideri dakle moraju prepoznati uroďż˝enu sposobnost djelatnika za prilagoďż˝avanjem i stvaranjem - inoviranjem.

Uvijek iznova ugodno se iznenadim spoznajom da je ljudski duh neuništiv. Raduje me kada "otpisani" pojedinci, jednom kada se njihovi ďż˝ivotni i radni uvjeti promijene te kada se u novoj sredini iznova osjete dobrodošlima, pronaďż˝u u svome biďż˝u nove izvore energije i postanu velikim inovatorima. Moja pitanja stoga glase:
- Mo�emo li prihvatiti �injenicu da je svaki �ovjek potencijalni inovator?
- Na koji �emo na�in potaknuti uro�enu potrebu �ovjeka za inoviranjem?

Svaki je ďż˝ovjek obdaren jedinstvenom sposobnošďż˝u kreiranja i inoviranja. ďż˝ivot se na svijetu oďż˝ituje u kontinuiranom stvaranju i beskonaďż˝nim varijacijama. Znanstvenici neprestano otkrivaju nove vrste. Do današnjeg dana otkriveno ih je više od 50 milijuna, a svaka od njih zapravo predstavlja uspješnu pojedinaďż˝nu inovaciju. Pa ipak, za ljudsku vrstu ďż˝esto kaďż˝emo da je "otporna na promjene". Je li to doista tako? Jesmo li mi jedina vrsta - od 50 milijuna trenutno prisutnih na Zemlji - koja se doista opire promjeni ugroďż˝avajuďż˝i tako svoj opstanak? Ili su moďż˝da druge ďż˝ivuďż˝e vrste pohaďż˝ale kvalitetnije teďż˝ajeve opstanka od nas?

U relativno davnoj prošlosti ugledni znanstvenik Joel Baker popularizirao je u javnosti ideju paradigme (svjetonazora), odnosno skupine uvjerenja i pretpostavki na osnovu kojih doďż˝ivljavamo i objašnjavamo svijet u kojem ďż˝ivimo. Joel je tada ustvrdio kako ostvarenje znaďż˝ajnih postignuďż˝a koja su se do tada ďż˝inila neostvarivim zahtijeva tek promjenu svjetonazora. Potpuno se slaďż˝em s njime jer sam i sama iskusila ovu ďż˝arobnu istinu. Otkada na ljude i organizacije gledam kao na ďż˝ive, dinamiďż˝ne i inovativne sustave, uspjela sam svladati mnoge, naizgled nerješive probleme. Najbolji primjer navedenog pronalazim u zahtjevnom procesu organizacijske transformacije koja postaje relativno jednostavnim zadatkom kada se krene od pretpostavke da su ljudi, poput svih drugih biďż˝a, kreativna stvorenja sposobna mijenjati se. Problem promjene išďż˝ezava kada na ljude i organizacije poďż˝nemo gledati kao na ďż˝ive sustave ďż˝ime zamjenjujemo zastarjelu paradigmu koja ljude vidi strojevima koje se uvijek iznova moďż˝e programirati. Prihvaďż˝anjem nove znanstvene paradigme stvaranje organizacija koje se oslanjaju na inovativni potencijal svojih djelatnika, uspješnih u prilagodbi, rješavanju problema te svjesnih okoline u kojoj djeluju, iznenada postaje moguďż˝e.