U svijetu se danas dešava velika promjena, postupno napuštanje mehanicistiďż˝kog svjetonazora koji dominira zapadnjaďż˝kom kulturom i znanošďż˝u posljednjih 300 godina - svjetonazora koji poistovjeďż˝uje ljude sa strojevima radi ďż˝ega se aktualni pristupi i metode menadďż˝menta, organizacijskih promjena i ljudskog ponašanja temelje na mehanicistiďż˝kim slikama. Takva percepcija aplicirana na ljude, njihovo ponašanje i djelovanje stvara neobiďż˝nu, negativnu i nepoznatu sliku ljudske prirode potiďż˝uďż˝i time ogromne probleme u svakodnevnom funkcioniranju organizacija. Sami sebe radi toga vidimo pasivnim, bezosjeďż˝ajnim i fragmentiranim biďż˝ima, manjkave intrinziďż˝ne motivacije, nezainteresiranima za bitna ďż˝ivotna pitanja ili kvalitetan rad.

Kompleksan dinamiďż˝ni svijet 21. stoljeďż˝a ne dozvoljava takav negativistiďż˝ko - mehanicistiďż˝ki naďż˝in razmišljanja. Svakodnevni dogaďż˝aji koji nas uvijek iznova iznenaďż˝uju i šokiraju, dogaďż˝aji za koje nemamo prave odgovore, ne mogu se objasniti prevladavajuďż˝om paradigmom. Kompleksnost modernih sustava ne moďż˝e se razumjeti primjenom zastarjelih metoda rašďż˝lambe na komponente, okrivljavanjem pojedinaca, drukďż˝ijim razmještanjem sektora u organizacijskim dijagramima. U kompleksnim sustavima:
- izuzetno je teško pronaďż˝i pravi uzrok koji dovodi do odreďż˝enog ponašanja;
- jednostavna rješenja nisu djelotvorna;
- prave krivce teško je ili nemoguďż˝e precizno odrediti.




Tekst je u cjelosti objavljen u stru�nom �asopisu qLife...