Svaki čovjek želi biti sretan. Sve naše nade usmjerene su prema stanju trajne sreće. No, savršeno stanje vječne radosti privilegij je bogova i luđaka.
Važno je nikada ne zaboraviti koliko je samo život dinamičan. Radi toga se neko trajnije stanje bivstvovanja ne može održati. Čak i u trenutku smrti vaša svijest neće mirovati, već će putovati širokim prostranstvom dinamičnog Univerzuma.
U svijetu stalne promjene sreća kontinuirano dolazi i odlazi iz naših života. Pritom je nikad nema u mjeri u kojoj bi mi to htjeli. No ipak, s nama je češće nego što mislimo, sve dok je ne zamijenimo s ugodom.
Poistovjetiti sreću i ugodu česta je zabluda u našim životima. Pažljivo istražimo obje kategorije kako bi uočili razliku.
Sretni smo kada je s nama sve u redu. Radi se o vrlo čistom te istovremeno prolaznom stanju bivstvovanja. Također smo sretni kada se nađemo u rezonanciji s okruženjem. Posljedično tome, emocionalni naboj jača stvarajući tako osjećaj ugode.
Ostvarivanje naših želja također je ispunjeno srećom. Nakon ispunjenja dolaze nam ugoda i zadovoljstvo, naknadni efekti sreće. Kao ljudska bića, kulturološki smo programirani "vezati" sreću za ciljeve koji su, uzgred rečeno, pretežito materijalne naravi. Sami ciljevi pritom ne donose sreću već taj "prolazni efekt" ugode i zadovoljstva.
Pretpostavimo da želite posjedovati novi Mercedes. Pretpostavimo da vam se želja ostvarila. I sami znate što će se nakon toga dogoditi. Određeni period vremena novi automobil oduševljeno ćete vozati gradom pokazujući ga prijateljima. Nedugo zatim, novi Mercedes polako će postati "normalom" u kolotečini vašeg života. Radi li se onda u ovom primjeru o istinskoj sreći? Odgovor je, naravno, negativan. Primjer nam govori o trenutnoj ugodi i zadovoljstvu pomiješanima s ego ispunjenjem.
Sada zamislite da ste isti Mercedes sami izradili. Kako bi se tada osjećali? Vjerojatno mnogo bolje nego kad ga kupite. Tek onda kada čovjek osobnu kreativnost pretoči u ostvarenje cilja dolazi do istinskog izvora vlastite sreće. Sam čin stvaranja čini da stvaratelj objekt stvaranja osjeća "više svojim" nego što je slučaj kod redovne kupnje, pa se time u stvaratelju oživotvoruju sasvim druge, više razine sreće.