Zaglušujuća glazba prolama se diskotekom. Plesač se u zanosu baca po podu, izgubljen u ekstazi. Gledajući ga, vjerojatno biste pomislili: "Čovjek je doista sretan". Vjerojatno biste bili u pravu. Molim vas, nemojte odmah relativizirati situaciju pripisujući njegovu sreću drogama i alkoholu. Za potrebe ovog teksta one su posve irelevantne.

Plesač se nalazi u savršenom okruženju, u savršenom trenutku vremena. Na bazičnoj razini, sve je točno tako kako treba biti. Glazba. Atmosfera. Usklađenost i jedinstvo s drugim ljudima u okruženju plesnog podija. Snažna emocionalna reakcija koja predstavlja čistu ugodu i zadovoljstvo neminovna je.

Istovremeno, u bolnici na drugom kraju grada, kirurg je angažiran na složenoj višesatnoj operaciji koja bi trebala spasiti pacijenta na granici života i smrti. Je li on sretan? Zapravo jeste, iako se ne doima takvim. Liječnik ne crpi svoju sreću iz euforije poput plesača u diskoteci već iz kreativnog procesa rješavanja problema na samim granicama osobnih sposobnosti. Radi se o stanju ispravnosti kao temeljnom ishodištu sreće.

Po završetku uspješne operacije, posve iscrpljen, liječnik se s olakšanjem opušta. Dok razmišlja o sjajno odrađenom poslu, u njegovo biće naviru snažni osjećaji ugode i zadovoljstva.

Netko bi se mogao usprotiviti ovoj tezi tvrdnjom kako sreća kirurga ovisi o sretnom ishodu operacije: "Da je kojim slučajem operacija tragično završila, da je pacijent umro, liječnik se zasigurno ne bi tako osjećao". Istina je kako bi eventualna tragedija eliminirala bilo kakvu mogućnost postoperativne ugode i zadovoljstva. Međutim, ishod operacije, ma kakav on bio, nikada neće ugroziti istinsku sreću koju kirurg proživljava baveći se umjetnošću svoga posla.

Pritom naravno ne mislim na orgazmičke osjećaje plesača u diskoteci. Radi se o sreći potaknutoj prisustvom u sadašnjem trenutku kada dolazimo do vrhunca osobne kreativnosti i kada je sve onako kako treba biti. Suprotno tome, liječnik u borbi za život pacijenta, koji se oslanja na svoje znanje i iskustvo, primjer je vrhunca kreativnog bivstvovanja.

Zapravo, ovdje ne govorimo o dva različita tipa sreće budući da su obje, u svojoj suštini, veoma slične. Obje predstavljaju sjajan primjer osoba prisutnih u pravom trenutku.