Uvodnik: qLife No.15: KOMPLEKSNOST U MENAD�MENTU

Marko Luďż˝iďż˝ Marko Luďż˝iďż˝, urednik i ďż˝lan uprave struďż˝nog ďż˝asopisa qLife i portala Quantum21.net.

Karijere lidera i menadďż˝era više ili manje kreďż˝u se uobiďż˝ajenom putanjom: po završetku studija ulazimo u svijet rada goreďż˝i od ďż˝elje da dokaďż˝emo svoju kompetentnost, pokazujuďż˝i da smo sposobni kontrolirati ishode jasno i nedvosmisleno prepoznajuďż˝i uzroke problema koje potom "ďż˝vrstom rukom" transformiramo i usmjeravamo prema ďż˝eljenom cilju - na isti naďż˝in i u istom duhu kao što matematiďż˝ari, informatiďż˝ari i fiziďż˝ari kontroliraju tehnološke procese. Znanje koje nam je potrebno za uspostavu takve kontrole pronalazimo u znanosti ekonomije, njenim teorijama, modelima i formulama koje vješto apliciramo na društveni sustav nacionalnog gospodarstva ili tvrtke, ďż˝ime se – manje svjesno, a više nesvjesno – pretvaramo u društvene inďż˝enjere.

Meďż˝utim, pogledamo li iskreno istini u uďż˝i s uďż˝asom ďż˝emo priznati kako sve to skupa i nije baš tako te da "podivljali stroj" realnosti ne odgovara na naše komande. Suoďż˝eni s razliďż˝itim interpretacijama "uzroka" i "posljedica" o kojima doslovce svi sve znaju - kolege, profesori, radnici, uglednici i razni struďż˝njaci - ne moďż˝emo drugo nego sudjelovati u tom sukobu interpretacija bijesni što nam je voljena znanost oďż˝ito okrenula leďż˝a. Bez valjanih argumenata i u nemoguďż˝nosti da primijenimo adekvatno znanje kako bi uspostavili kontrolu, nijemo pratimo kako naša kompetentnost doslovce odlazi k vragu.

Nove znanosti, a posebice teorija kompleksnosti, pomaďż˝u nam da si barem malo pojasnimo grotesknu situaciju iz svijeta ekonomije i menadďż˝menta gdje svi sve znaju, a da na kraju priďż˝e nitko sa sigurnošďż˝u ništa ne moďż˝e reďż˝i. Zašto je tome tako? Zašto se dogaďż˝a da oko suštinskih pitanja opstanka i razvoja ne moďż˝emo postiďż˝i minimalni konsenzus veďż˝ se uvijek sve svodi na "moja rijeďż˝ protiv tvoje" veďż˝ih i manjih autoriteta?

Prije svega zato što se cjelokupna neoklasiďż˝na teorija - još uvijek snaďż˝no prisutna u modernoj ekonomiji i menadďż˝mentu - temelji na svjetonazoru koji su na prijelazu 19. u 20. stoljeďż˝e Walras, Jevons i Menger jednostavno prekopirali iz fizike, prevodeďż˝i ga (i to, prema mišljenju mnogih fiziďż˝ara, posve pogrešno) u ekonomske koncepcije. Nakon što je teorija kompleksnosti dokazala da nacionalna gospodarstva i tvrtke nisu zatvoreno-uravnoteďż˝eni veďż˝ kompleksno-prilagodljivi sustavi, temelji neoklasiďż˝ne paradigme ozbiljno i naglo poďż˝eli su se urušavati.

Ukratko reďż˝eno, teorija kompleksnosti nam poruďż˝uje da se ponašanje kompleksnih prilagodljivih sustava, uslijed mnogobrojnih interakcija razliďż˝itih agensa koji nisu racionalni - kako se do sada smatralo - jednostavno ne moďż˝e predvidjeti. Slijedom toga, odnosi izmeďż˝u uzroka i posljedice uopďż˝e nisu tako jasni kako mi to vidimo. Štoviše, u maglovitom oceanu kvantnog svijeta uzroci i posljedice kao neke ďż˝vrste i objektivne toďż˝ke za koje se moďż˝emo "uhvatiti" uopďż˝e ne postoje.