Kad smo razmišljali o tome kakvu školu pokrenuti znali smo da definitivno ne ďż˝elimo i neďż˝emo izmišljati "toplu vodu", neki svoj model koji bismo onda evangelizirali kao "najbolji" i "najpametniji". Kao polaznici nekih takvih edukacija stekli smo loša iskustva koja su nas ponukala da shvatimo kako takav pristup dugoroďż˝no ne funkcionira. Osim toga, takav bi se pristup pokazao pogrešnim zato što se ne bavimo znanstveno-istraďż˝ivaďż˝kim radom koji bi nekom našem hipotetskom modelu osigurao kvalitetne znanstvene temelje, te zbog toga što iza sebe nemamo trideset godina iskustva u isprobavanju stotina pristupa koje bi nam omoguďż˝ilo da autoritativno zakljuďż˝imo kako je neka metoda izdrďż˝ala test vremena i u našem se cjeloďż˝ivotnom radu pokazala najboljom. Tako nešto moďż˝e si dozvoliti moďż˝da pedesetak ljudi na planetu, a mi nismo meďż˝u njima.

U svijetu naďż˝elno postoje tri pristupa školovanju iz OD-a: specijalizam, eklekticizam i integralizam.

Specijalistiďż˝ke škole kaďż˝u: na praktiďż˝noj razini, niti jedan obrazovni program ne moďż˝e u dubinu obraditi sve vaďż˝ne teme OD-a. Umjesto da tako nešto pokušavaju, one odabiru neki koncept, metodu ili alat te se potom specijaliziraju za treniranje ljudi. Primjerice, škola Spiralne dinamike ili škola Afirmativnog propitivanja predstavnici su takvih specijalistiďż˝kih programa koji se bave samo jednom temom koju razraďż˝uju u detalje.

Eklektiďż˝ari se ne drďż˝e rigidno niti jednog koncepta, modela ili alata, veďż˝ pokušavaju okupiti razne pristupe i ponuditi ih studentima, a onda je na studentima da odaberu onaj koji im se najviše sviďż˝a ili pak da stvore neku svoju kombinaciju. Primjer takve vrste školovanja je edukacija coacheva u kojoj uglavnom ne postoji jedinstveni, koherentni model, veďż˝ se studentima nudi nekoliko njih: GROW model, geštalt model ili pak Solution Focused model. Tijekom školovanja studenti se upoznaju i isprobavaju razliďż˝ite pristupe coachingu kako bi na koncu stvorili vlastiti model, vlastito razumijevanje coachinga i naďż˝in na koji ďż˝e se njime baviti. Navedeni pristup sasvim dobro funkcionira u školovanju coacheva jer je coaching vještina uskog podruďż˝ja primjene.

Eklekticizam je ponekad neelegantan, kompliciran i kritiziran zbog nedostatka dosljednosti. Primjerice, ďż˝ak i onda kada je škola coachinga vrlo dobro strukturirana, ljudi se katkada zbune i izgube u traďż˝enju "vlastitog modela", posebice na poďż˝etku kada još uvijek nemaju dovoljno iskustva da si u glavi posloďż˝e sve pristupe i kvalitetno osmisle model.

Navedeni problem se u školovanju iz OD-a uveďż˝ava na stotu potenciju. OD je toliko široko i kompleksno podruďż˝je da bi eklektiďż˝ki pristup kod studenata stvorio jedino konfuziju i dezorijentiranost. U svijetu se sporadiďż˝no pojavljuju takve "školice". Primjerice, takva bi bila škola koju je pokrenula osoba koja je razvojnu karijeru zapoďż˝ela kao trener ili psiholog, nauďż˝ila nešto NLP-a, nešto o grupnoj ili timskoj dinamici te potom nepovezanu mješavinu ideja i alata ponudila polaznicima u nadi da ďż˝e svatko "naďż˝i nešto za sebe". Praksa pokazuje da su najďż˝ešďż˝e poklonici NLP-a skloni takvim "bosanskim loncima", vjerojatno zato što je i sam NLP eklektiďż˝ka tvorevina. Nemoj me krivo shvatiti, nemam baš ništa protiv NLP-a. Prošao sam školu NLP-a u psihoterapiji pa znam njegove vrijednosti, ali takoďż˝er i gdje nastaju problemi. Eklektiďż˝ki pristup u školovanju OD konzultanata i praktiďż˝ara recept je za kaos u glavi, a time i za kaos na terenu.