Uvodnik novog broja stru�nog �asopisa qLife potaknut je razgovorom s predsjednikom uprave jedne velike tvrtke koji se �udio našoj ustrajnosti da jednom godišnje objavljujemo "klasike" liderstva i menad�menta jer - kako je tada rekao - "iste teško povezuje sa stvarnošï¿½u". Stoga tekstove novog broja dovodim u kontakt s recentnim politi�kim kretanjima na doma�oj sceni koja svjedo�i promjeni vlasti i ustoli�enju novog premijera.
Legitimno je, primjerice, zapitati se na koji su na�in novosti na hrvatskoj politi�ko-gospodarskoj sceni povezane s tekstom "Ekologija vodstva".
Peter Senge, autor nagra�ivanog �lanka piše o tome kako je sposobnost bilo kojeg lidera da samostalno ili s malom skupinom ljudi provodi sustavne reforme apsolutno precijenjena. "Istinske reforme zahtijevaju zdravu 'ekologiju liderstva', a zdrava 'ekologija liderstva' podrazumijeva da na svim razinama sustava imamo kvalitetne i osviještene lidere koji uspješno sura�uju", tvrdi Senge te nastavlja: "�injenica je kako lideri i menad�eri - kada se kona�no domognu vlasti i upravljanja - brzo shvate da nemaju sposobnost i mo� koju su mislili da �e imati te da ne mogu samostalno reformirati kompleksne sustave."
Prema tome, na temelju njegovih rije�i i iskustva u vidu bezbrojnih neispunjenih obe�anja zaboravljenih netom po zatvaranju birališta zaklju�ujemo kako pojedinac ili mala skupina ljudi na vrhu sustava zapravo nema mo� koju im pripisujemo te da nisu sposobni - bez obzira na to je li rije� o "plavima", "crvenima" ili nekim tre�ima - reformirati sustav, a da pritom blisko ne sura�uju s brojnim drugim akterima koje pogrešno smatramo neva�nima te zbog toga neopravdano isklju�ujemo iz diskursa.
Implikacije navedenih znanstvenih spoznaja na konkretnu hrvatsku stvarnost višestruke su.
Kao prvo, pod utjecajem zastarjele mehanicisti�ko-individualisti�ke paradigme - o kojoj u ovom broju qLifea piše Elizabeth Debold - u javnim raspravama na doma�oj sceni bezrazlo�no nastavljamo trošiti ogromne koli�ine vremena i energije vjeruju�i da �e "stru�ni" ili bilo koji drugi premijer promijeniti kulturu i genetski kod nacije pomo�u neke "formule" koju do sada nismo vidjeli, a da pritom svi mi koji spadamo u skupinu "drugih aktera" (�inovnici, menad�eri, lije�nici, poduzetnici, profesori, pravnici, djelatnici, sindikalisti i drugi) ne�emo morati u�initi baš nikakav napor u tom smislu. Zbog toga se kontinuirano osje�amo prevareni i razo�arani pa svake �etiri godine tragamo za novim "stru�njakom" koji �e nas kona�no spasiti.
Kao drugo, pod utjecajem zastarjelog svjetonazora nastavljamo podr�avati opasno i neistinito vjerovanje da smo kao "drugi akteri" u tom procesu tek pasivni promatra�i, a ne aktivni sukreatori sadašnje stvarnosti te da se zbog toga ne trebamo mijenjati - duhovno, emocionalno i intelektualno rasti - jer naprosto nizašto nismo krivi; krivi su "oni na vrhu" te da njih nema (da su "pametniji", "sposobniji" i "stru�niji") hrvatska svakodnevnica automatski bi se pretvorila u predivnu bajku. Zbog toga smo na razini pojedinaca i organizacija nespremni preuzeti odgovornost za vlastitu situaciju na sebe pa pomo�u nesvjesnog psihološkog obrasca prebacivanja tereta (detaljnije �emo ga opisati u jednom od sljede�ih brojeva) nastavljamo tra�iti krivca u drugima, a najviše u "vladi" i "premijeru" koji su se posljednjih desetak godina pretvorili u puke sakuplja�e frustracija jednog problemati�nog društva. Naime, doista je interesantno da gotovo svaki obiteljski ili radni ru�ak, poslovna ili prijateljska kava, vijest na TV-u i u novinama, ne prolaze bez te �udne fiksacije i emotivnog osvrtanja na "nesposobnu" vladu.
Kao tre�e, takvim stavom oja�avamo zbunjenost ljudi na vlasti koji zbog vlastita neznanja i naših pogrešnih vjerovanja ne razumiju da njihov klju�ni zadatak nisu reforme u materijalnoj sferi ve� reforme kolektivne svijesti nacije do kojih dolazi kada lideri vlastitim primjerom ukazuju na va�nost eti�nosti, moralnosti i stru�ne kompetentnosti stvaraju�i svojim djelovanjem okru�enje koje poti�e otvorenost za nove ideje, spremnost na promjene i kontinuirano u�enje radi osobnog razvoja.
Me�utim, zbog nezrelog javnog mnijenja koje tako�er ne razumije svoju ulogu u sukreiranju stvarnosti, tre�a implikacija vra�a nas potom na po�etak za�aranog kruga. Pozivam vas da promislite kako bismo reagirali kada bi nam karakteran, pošten, pravedan i istinoljubiv premijer, istinski stru�njak liderstva koji je prou�io i razumio harvardske profesore Heifetza i Linskyja, saop�io sljede�e:
"Poštovani, poru�ujem vam da smo suo�eni s adaptivnim izazovima, tj. s kompleksnim problemima nejasnog sadr�aja rješenja koja uvijek zahtijevaju temeljitu promjenu pojedinca i aktivnu suradnju na svim razinama. Dakle, uspjeh mnogo više ovisi o vama, a mnogo manje o nama. Znam da nas o�ekuju korjenite reforme jer ovako ne mo�emo dalje. Me�utim, ne znam koje. Ne znam što je pametno u�initi, a što nije. Kontekst problema i trendovi u okru�enju stalno se mijenjaju pa mi stoga nisu posve jasni. Nisam siguran u kojoj mjeri su moji planovi u�inkoviti. Jedino u što sam siguran jest to da nas o�ekuju nesuglasice i sukobi, velika bol od gubitka ugodne prošlosti, starih navika i bliskih odnosa, te kontinuirani osje�aj nekompetentnosti u implementaciji inovacija. Pripremite se na sumnje i nesigurnosti. U bilo kojem smislu, prije ili kasnije, zastranit �emo."
Iako navedene rije�i predstavljaju jedinu pravu istinu sa stanovišta znanosti upravljanja sustavima, dvojim da bismo ih s odobravanjem prihvatili.