Voditi otvorenog srca

Gledano kroz povijest, biti lider nikada nije bilo jednostavno. Pa ipak, po�etkom 21. stolje�a �ini se kako prihva�anje te uloge dodatno dobiva na te�ini. Izazovi modernog vremena, naime, tra�e od �elnih ljudi nacija i organizacija da iz temelja promijene vlastite stavove, uobi�ajeni na�in rada te u nekim slu�ajevima �ak i duboko ukorijenjene vrijednosti.

U tom kontekstu uglavnom mislim na adaptivne izazove, odnosno probleme nejasnog rješenja koje uvijek zahtijeva promjenu pojedinca. Uzmimo, primjerice, sluďż˝aj iz medicine. Osobi kojoj je dijagnosticirana upala grla lijeďż˝nik ďż˝e propisati terapiju penicilinom koja ďż˝e vjerojatno dovesti pacijenta do ozdravljenja, a da pritom neďż˝e zahtijevati da pacijent promijeni vlastiti stil ďż˝ivota. Druga dijagnoza, primjerice, zaďż˝epljenje krvnih ďż˝ila, zahtijevat ďż˝e kirurški zahvat koji ďż˝e zatim dovesti do ozdravljenja. No, ako u ovom sluďż˝aju pacijent ne promijeni svoj naďż˝in ďż˝ivota - ne promijeni prehranu, prestane pušiti, poboljša fiziďż˝ku kondiciju, smanji stres - bolest ďż˝e se vratiti.

Adaptivni izazovi zahtijevaju bolne prilagodbe. Voditi ljude kroz adaptivne promjene teďż˝ak je i riskantan zadatak. Od ljudi zahtijeva da postanu otporni na gubitke - odbace i odreknu se starog (navika, stavova i sliďż˝no) u korist stjecanja novog; da redefiniraju odanost prema kolegama, propitaju ispravnost vlastitog razmišljanja, stavova ili vrijednosti. Traďż˝i se da postanu otporni na osjeďż˝aj nesposobnosti - uvijek prisutan u procesu preoblikovanja i razvoja novih kompetencija. Adaptivna je promjena bolna, a voditi je opasan je zadatak. Primjeri Martina Luthera Kinga, Rudolpha Giulianija ili Carly Fiorine to najbolje pokazuju.

Liderstvo ne bi bilo toliko zahtjevno kada bi se bavilo samo lijepim vijestima. Naďż˝alost, mnogi lideri izbjegavaju teďż˝i dio posla zato što izbjegavaju spominjati loše vijesti. Primjerice, unatoďż˝ tome što je rijeďż˝ o jedinom iskrenom i istinitom pristupu, teško je od lidera oďż˝ekivati da se ljudima obrati na ovakav naďż˝in: "Poštovani, poruďż˝ujem vam da nas oďż˝ekuju korjenite promjene… ovako više ne moďż˝emo dalje. Meďż˝utim, novi smjer još nismo odredili zato što nam trendovi u okruďż˝enju nisu baš posve jasni. Osim toga, nismo baš sigurni u kojoj su mjeri naši planovi uďż˝inkoviti. U procesu u koji se upuštamo oďż˝ekuju nas nesuglasice i sukobi u definiranju vrijednosti, bol od gubitka ugodne prošlosti, starih navika i bliskih odnosa s ljudima, te iznimni osjeďż˝aj nesposobnosti u teďż˝nji za inovacijama i uďż˝enjem. Pripremite se na sumnje i nesigurnosti kada zastranimo u bilo kojem smislu."

Koliko god lideri iskreni bili, ovakve poruke rijetko kada izgovaraju pred svojim suradnicima i sljedbenicima, unatoďż˝ tome što je rijeďż˝ o jedinoj istini.


Opasnosti prešutnih sporazuma

Suoďż˝eni s velikim izazovima, a da pritom nemaju prave odgovore, na ďż˝elu nacija i organizacija protkanih oďż˝ajnim ljudima koji vape za sigurnošďż˝u, lideri uobiďż˝ajeno poseďż˝u za "smirivanjem tenzija" jer je iskazivanje nesigurnosti za njih vrlo opasno. S obzirom na to da ďż˝ivotne okolnosti lidere obiďż˝no suoďż˝avaju s kombinacijom tehniďż˝kih i adaptivnih izazova, oni se uobiďż˝ajeno usmjeravaju na probleme tehniďż˝ke prirode kako bi izbjegli adaptivne. Opisani obrazac vrlo ďż˝esto susreďż˝emo u biznisu i javnim djelatnostima kada se visoko pozicionirani lideri i menadďż˝eri bave poznatim - odnosno izazovima s kojima mogu izaďż˝i na kraj - radije nego da prolaze kroz teško i zahtjevno iskustvo osjeďż˝aja vlastite nesposobnosti.