Je li šestorka morala oti�i zbog loše financijske pozicije tvrtke? "Ne, to jednostavno nije to�no", rekao je predsjednik. "Trenuta�no imamo više ugovorenih poslova nego što ih s raspolo�ivim ljudstvom mo�emo obaviti. Stoga je otpuštanje savjetnika s iskustvom za nas veliki gubitak i trošak. Ima li netko druga�ije informacije?"
"Što se ti�e organizacijskog u�enja, cjelokupni proces evaluacije dizajniran je tako da se u�enje poti�e. U slu�aju da pojedinac ostvaruje nedovoljno dobre rezultate", objašnjavao je predsjednik, "zajedni�ki dizajniramo 'lije�enje' kako bismo poboljšati njegove ili njezine radne performanse. Potom opet pratimo izvedbu i znakove poboljšanja. U konkretnom slu�aju šestorice kolega moram kazati da neki uop�e nisu �eljeli preuzeti takav zadatak, a oni koji su ga prihvatili nisu postigli poboljšanja. Na�alost, rezultati su im iznova bili veoma loši. Ponavljam, ako netko raspola�e druga�ijim saznanjima molim da ih iznese...javno ili u �etiri oka."
Na koncu je zaklju�io: "Na�alost, to se doga�alo i to �e se doga�ati. Ponekad jednostavno zaposlimo pogrešne ljude. Ako pojedinci tijekom du�eg vremenskog razdoblja ne pokazuju odgovaraju�e rezultate, ako u više navrata poka�u da nisu u stanju poboljšati izvedbu, tada ne znam što bismo drugo mogli osim da im otka�emo ugovor o radu. Imaju�i u vidu visoke pla�e i bonuse, smatram kako nije pošteno prema cjelini zadr�avati ljude koji ne mogu kvalitetno obaviti posao. Osim toga, vjerujem da �e i njima biti bolje negdje drugdje, gdje �e prona�i prostor za osobne talente."
Umjesto pravog odgovora potkrijepljenog konkretnim podacima, okupljeni djelatnici nastavili su optu�ivati upravu upadaju�i u kontradikcije s vlastitim tvrdnjama. Govorili su, naime, da bi pošten i pravedan evaluacijski proces trebao sadr�avati jasne i dokumentirane podatke o izvedbi pojedinca, a da pritom nisu predo�ili stvarni primjer po �emu je šestorka nepravedno ocijenjena. Tvrdili su nadalje kako ljude ne treba procjenjivati prema �imbenicima koji nisu povezani s njihovom stvarnom izvedbom, a pritom su oni sami procjenjivali upravu upravo na takav na�in. Inzistirali su na tome da menad�ment definira jasne, nedvosmislene i objektivne standarde izvedbe no s druge strane nisu prestajali naglašavati kako se neopipljiva ljudska postignu�a nikada ne�e mo�i precizno izmjeriti. Na kraju, sami su sebe prikazivali predvodnicima u�enja u organizaciji, a da pritom ni na koji na�in nisu objasnili po kojim su kriterijima došli do takvog zaklju�ka.
Ukratko, konzultanti su jedne kriterije postavili upravi i menad�mentu, a druge sami sebi. Prilikom ocjenjivanja menad�menta uglavnom su koristili elemente neproduktivne evaluacije koju su prethodno �estoko osudili: prosu�ivanje u nedostatku konkretnih primjera, argumenata i podataka. Sa strane je izgledalo kao da šalju poruku: "Ovu su op�enita obilje�ja pravedne evaluacije u�inka. Svatko bi ih trebao koristiti. Pa ipak, kada mi vas ocjenjujemo navedena pravila ne vrijede."
I doista, kada bismo artikulirali pravila kojima su se konzultanti vodili kada su se ponašali tako kako su se ponašali, izgledala bi otprilike ovako:
1. Kada kritizirate kompaniju, navedite svoje stavove i to na na�in da istovremeno sprije�ite druge da odlu�e jesu li vaši stavovi u kontekstu odre�enog problema istiniti ili nisu.
2. Na upit da argumentima potkrijepite kritike, ne oslanjajte se na podatke i informacije koje bi drugi mogli koristiti kako bi sami procijenili jesu li oni to�ni ili nisu.
3. Zaklju�ke izrazite tako da zamaglite njihove logi�ke implikacije. Primijeti li netko nelogi�nosti te na njih uka�e, uporno sve negirajte.
Naravno, kada su navedena pravila prezentirana savjetnicima, �estoko su reagirali. Nisu mogli vjerovati da je nekome palo na pamet tako nešto napisati. Ni na koji na�in nisu mogli povezati "pravila" s vlastitim aktivnostima. Pa ipak, brane�i se od primjedbi nesvjesno su nepokolebljivo potvr�ivali obrazac.