Partneri
Tema mjeseca: qLife No. 32: KLASICI IV
Članak: Svaka institucija je �ivu�i sustav, Razgovor s Arie de Geusom
Arie de Geus: �ini mi se da sam o svemu tome po�eo razmišljati negdje 1982. ili 1983. godine. No, nekih desetak godina ranije po�eo sam prou�avati u to vrijeme suvremenu ameri�ku literaturu koja se bavila procesom u�enja. Dvije knji�ice ostavile su na mene poseban dojam... u to vrijeme djeca su mi još bila malena. Naslov prve je How Children Fail, druge How Children Learn, a obje je napisao John Holt. Obje su u stvari fenomenološke studije o spoznaji koja mi je "zapela za oko" još u vrijeme studija, a odnose se na neku vrstu narodnog znanja usa�enog u kulturi iz koje vi i ja dolazimo; znanja koje tvrdi da su igranje i u�enje na neki na�in povezani. Knjige se u cijelosti bave snagom otkrivanja i u�enjem utemeljenim na iskustvu, uglavnom kroz eksperimentiranje. Takvo u�enje suštinski je druga�ije od onog kada osoba na poziciji autoriteta, tj. "u�itelj", grupi name�e neko znanje. O�ito sam potom sve to povezao sa situacijom u poslovnom svijetu gdje se novo znanje mnogo �ešï¿½e name�e "izvana" nego što nastaje timskim radom. Znati�elja me zatim odvela u razli�itim smjerovima. Zapravo, nisam imao pojma odakle krenuti. O toj temi u Shellu nisam mogao otvoreno razgovarati jer takve ideje u to vrijeme nisu bile popularne.
COS: O kojoj je ideji rije�?
Arie de Geus: Proces odlu�ivanja ustvari bismo trebali poistovjetiti s procesom u�enja, a ne s aplikacijom nekog konkretnog znanja. Ve�ina visoko pozicioniranih lidera i menad�era uvjerena je da su u karijeri napredovali radi svoga "znanja" te na�ina na koji predstavljaju sebe i svoje znanje. Ideja koju sam vam upravo izlo�io tvrdi suprotno. Tvrdi da bi lideri trebali napredovati na temelju sposobnosti za zajedni�ko u�enje s kolegama; tvrdi da je u�enje jedino va�no te da se jedino putem u�enja mo�e više ili manje kvalitetno odlu�ivati. Takvo promišljanje nije bilo baš najbolje prihva�eno u Shellu. Štoviše, o tome se u po�etku uop�e nije moglo raspravljati, a da vas ne proglase �udakom.
COS: Mo�ete li nam detaljnije opisati reakcije sustava?
Arie de Geus: Otvorene razgovore na tu temu mogao sam voditi jedino s ljudima u Odjelu za planiranje kojem sam tada bio na �elu, a koji je okupljao najnaprednije umove Shella. U to vrijeme - više ili manje istovremeno - zapo�eo sam djelovati u razli�itim smjerovima. Prvi korak je bio kontakt s Institutom Tavistock ovdje u Londonu, gdje sam upoznao Harolda Bridgesa, jednog od osniva�a instituta. Ljudi koje sam tamo zatekao vodili su jedan od najve�ih procesa u�enja ovog stolje�a; pripremali su milijun savezni�kih vojnika za desant na Francusku. Rije� je o ljudima koji su shvatili da se najbolje u�i simulacijom realnih doga�aja koje ne nose isti rizik kao i realni doga�aji. Više puta sam razgovarao s Haroldom, 90-godišnjakom, s kojim se i danas povremeno �ujem.
Godine 1980. Seymour Papert, voditelj medijskog laboratorija na MIT-u, objavio je knjigu The Mind Storms o djeci koja u�e matematiku igraju�i se na ra�unalu. Papertovo djelo zna�ajno je utjecalo na mene. Prije svega, pomoglo mi je shvatiti da ra�unala tako�er mogu biti igra�ke. Nadalje, Papert je bio polaznik Piagetove škole. Sedamdesete godine proveo je u �enevi, dru�e�i se s Piagetom, osobom koju osobno smatram najzna�ajnijim teoreti�arom na podru�ju istra�ivanja utjecaja igre i igranja na proces sazrijevanja ljudskog bi�a.
Mnogo je godina prošlo dok su spomenute ideje sazrjele u meni. Papert i Piaget tvrde da je u procesu �ivotnog razvoja upravo igra najva�niji alat ljudskog bi�a. Od ro�enja do prvih koraka, od prvih koraka do odlaska u školu - svaka faza za dijete je potpuno novi svijet. S tim promjenama ljudska bi�a se nose jedino uz pomo� u�enja. Ne uz pomo� igranja, ve� u�enja. Na tim sam temeljima postepeno po�eo razmišljati o analogiji izme�u razvoja ljudskog bi�a i razvoja organizacije. Tako sam kasnije s mnogo više samopouzdanja govorio o organizacijama kao o �ivim sustavima.
