U svijetu edukacije i obrazovanja, programi uobi�ajeno zapo�inju s nekim "osnovama" odnosnog podru�ja ljudske ekspertize; s temeljima, bazom, odnosno glavnim ili odlu�uju�im na�elima koja se potom provla�e cijelim kurikulumom kao klju�na paradigma koja suštinski definira gradivo. Iako je obi�no rije� o dosadnim i znanim informacijama koje se naizgled same po sebi podrazumijevaju, predlagatelji programa od njih ne odustaju. Tako �e FER-ovci na po�etku obrazovanja slušati "Osnove elektrotehnike", informati�ari "Osnove programiranja", a pravnici "Osnove upravnog prava". Rije� je, dakle, o zamornom ali uobi�ajenom pristupu kojega smo u qLifeu na�alost zanemarili.
Krenuvši prije devet godina od pretpostavke kako se stru�noj javnosti - koja je tada ve� dva desetlje�a kro�ila vodama tr�išnoga gospodarstva - ne trebaju pojašnjavati "osnove" liderstva, od samog starta okrenuli smo se specifi�nim temama: "sustavnom razmišljanju", "mentalnim modelima", "timskom radu", "strateškom promišljanju" i drugima. Potom smo se devet godina �udili - i još uvijek se �udimo - nerazumijevanju fenomena liderstva u javnosti i pogrešnim o�ekivanjima koje iz toga proizlaze. Dugih devet godina svjedo�imo nepotrebnim razo�aranjima koja su podjednako produkt "nesposobnog liderstva" i naivnih uvjerenja zbog kojih se uporno nastavlja vjerovati u "zubi� vile" i karizmatske lidere "super-heroje" koji su tu da nas spase. Priznajemo, pogriješili smo. Nakon devet godina pokušat �emo ispraviti u�injeno i vratiti se na po�etak.
Što je, dakle, istinsko liderstvo? O �emu se tu doista radi? Koje pogrešne pretpostavke i uvjerenja su povezane s tim fenomenom? U nastavku se navode osnovne zablude o vodstvu koje presudno utje�u na razvoj doma�ih organizacija, institucija i društva:
1. Poistovje�ivanje liderstva sa "sveznanjem". Rije� je o pogrešnom uvjerenju temeljem kojeg od lidera neopravdano o�ekujemo "sveznanje" radi kona�nih "rješenja". S obzirom na to da pretendenti na visoke polo�aje znaju što javnost od njih o�ekuje, prema tome se i ponašaju: prvo sami sebe uvjere kako imaju odgovore na sva bitna pitanja, a potom i drugima govore da je tome tako. Me�utim, kako u današnjem umre�enom kompleksnom svijetu nitko ne mo�e sve znati, obrazac satkan od nerealnih o�ekivanja i nastojanja da se ona ispune gotovo uvijek tragi�no završi. A kada se to dogodi, igra ne prestaje ve� sve po�inje iz po�etka. Nakon što se poka�e da osoba kojoj su toliko vjerovali nije ono što bi trebala biti, ljudi kre�u u potragu za novim "liderima" koji �e ih povesti u "svijetlu budu�nost" i jednom zauvijek riješiti njihove goru�e probleme. "Novi lideri" znaju kako ljudi zapravo vole da im se la�e pa onda opet iznova zapo�inju isto kru�no kretanje koje s istinskim liderstvom nema baš nikakve veze.
Umjesto da poti�e la�ne iluzije, istinsko liderstvo suo�ava ljude s bolnom realnošï¿½u kako bi se promijenile vrijednosti, navike, praksa i prioriteti koje sprje�avaju razvoj i napredak oslanjaju�i se pritom na vrijednosti otvorenosti, u�enja, propitivanja i kvalitetnog dijaloga.
2. Mit o individualizmu. Unato� tome što su brojne studije pokazale kako se istinsko liderstvo ne odnosi na "izvanserijskog alfa pojedinca" na vrhu organizacijske piramide ve� na specifi�ni koloplet konteksta, okolnosti i osoba na svim razinama koji se odli�no nadopunjavaju i sura�uju, nastavljamo izgra�ivati kult individualizma i vra�ati se istoj paradigmi. Ovaj obrazac pokretan je medijima koji znaju i mogu pisati nerealne senzacionalisti�ke pri�e o "velikim direktorima", a ne mogu i ne znaju stru�no analizirati kompleksne višedimenzionalne uvjete u promatranoj organizaciji koji su zapravo doveli do uspjeha tvrtke.
Prema tome, istinsko liderstvo trebali bismo sagledavati kao kolektivni fenomen, a ne individualni, kada mre�a me�uovisnih i isprepletenih lidera na svim razinama sustava odli�no sura�uje, mudro odlu�uje te upravo radi toga uspješno vodi poslovanje.
3. Poistovje�ivanje liderstva s pozicijom, autoritetom i mo�i. Liderstvo se tako�er ne bi trebalo poistovje�ivati s autoritetom i mo�i, s ovlaštenjem da se odlu�uje i koristi pozicija vlasti. Kada se raspravlja o ljudima na visokim polo�ajima, koji utje�u na sljedbenike, liderstvo se (pre)�esto automatski podrazumijeva; o njima neopravdano govorimo kao o "liderima u vladi", "liderima u biznisu" ili "liderima u zajednici". Osim toga, liderom neopravdano nazivamo osobe koje imaju "vjeru u uspjeh organizacije", "znaju artikulirati viziju", "ukazuju na put kojim treba i�i" te koje "privla�e lojalne sljedbenike".
Istinsko liderstvo nema veze s pozicijama mo�i jer ga mogu prakticirati osobe bez ikakvog formalnog autoriteta, na rubnim prostorima hijerarhije, doslovce bez ijednog sljedbenika. Istinsko liderstvo tako�er nema veze s �vrstim uvjerenjima lidera koje on potom name�e grupi niti s okupljanjem masa koje se potom vodi prema nekom zamišljenom cilju. �ak i onda kada izvire iz iskrenih, moralnih i eti�kih pobuda, liderstvo se mo�e pokazati posve neodgovornim ukoliko ishodom našteti dugoro�noj dobrobiti grupe.
Na kraju, te najva�nije, treba kazati kako je istinsko liderstvo najsna�nije povezano s mudrošï¿½u, odnosno dostignutom razinom svijesti, osobnim razvojem i sveop�om zrelošï¿½u pojedinca. Rije� je o ekstremnoj va�noj �injenici - na koju su ukazivali i drevni filozofi - zaboravljenoj u ovim modernim vremenima "stru�nosti" i beskarakternog "znanja" koja je odli�no opisana u knjizi Guanzi Konfucijeve anti�ke Kine: "…nakon što se neka osoba uspne do polo�aja koji nadilazi njegovu mudrost, svi ispod njega �e patiti".