Hornbeck je imao viziju i plan za realizaciju vizije: program je nazvao Djeďż˝ja postignuďż˝a (engl. Children Achieving, op.prev.) Sastojao se od deset naďż˝ela koja su trebala sluďż˝iti kao smjernice za obnovu škola i reviziju programa kako bi svako dijete steklo solidne vještine ďż˝itanja, pisanja, raďż˝unanja i korištenja raďż˝unala. Programom je predviďż˝eno da uďż˝itelji snose odgovornost za napredovanje uďż˝enika te da se administrativne funkcije decentraliziraju kako bi škole imale veďż˝u autonomiju i fleksibilnost.

Provesti sve to zajedno nije bio nimalo jednostavno jer je na gradskom podruďż˝ju bilo 257 drďż˝avnih škola s više od 270.000 uďż˝enika. Meďż˝utim, Hornbeck je bio optimist i vjerovao je u svoj plan. Odlazio je u crkve, sinagoge, dďż˝amije i organizacije civilnog društva kako bi javnost upoznao sa svojom vizijom: "Mi smo ti koji su pozvani da stvore bolje uvjete za obrazovanje naše djece… nitko drugi neďż˝e to za nas uďż˝initi", govorio je na raznim sastancima i skupovima. "Niti jedno dijete ne smije ostati zanemareno, svima treba pomoďż˝i da steknu što bolje obrazovanje. Svi zajedno moramo sudjelovati…vi…vi…i vi isto. Svi se moramo angaďż˝irati. Ne smijemo dozvoliti još jednu godinu ovako loših rezultata."

I doista, glas o bivšem propovjedniku koji je postao proďż˝elnik ubrzo se proširila gradom. ďż˝inilo se kako je rijeďż˝ o osobi koja bi mogla ispuniti obeďż˝anja. Meďż˝utim, uďż˝itelji su bili skeptiďż˝ni. Sliďż˝ne priďż˝e slušali su bezbroj puta. Jedan je nastavnik komentirao recentne dogaďż˝aje na sljedeďż˝i naďż˝in: "Svi misle da je proďż˝elnik najvaďż˝niji element reforme. Nakon što se pojavi superheroj, stvari ďż˝e se navodno odvijati same po sebi."

Hornbeck je nastavio ustrajno raditi na programu obrazovne reforme sa zanosom, fokusom i fanatizmom srednjevjekovnog viteza. No, nakon pet godina - kada su se prvi rezultati veďż˝ dobrano trebali pokazati - nije se imalo što za vidjeti. Školski sustav jednostavno nije bio transformiran. Još i gore, izgledalo je kao da se i dalje urušava. Frustriran zbog slabljenja podrške, David Hornbeck podnio je ostavku. Godine 2002. gradske vlasti preuzele su kontrolu nad školama i imenovale posebnu komisiju da utvrdi realno stanje.

Što je pošlo po krivu? Evaluacija programa reformi pokazala je da Hornbeck nije uspio pridobiti razliďż˝ite dionike i ukljuďż˝iti ih u program kako bi suraďż˝ivali na promjenama. Jednostavno reďż˝eno, u cijeloj priďż˝i premalo se ljudi osjeďż˝alo toliko ukljuďż˝enima da bi projekt nazvali "svojim". Komisija je ovako obrazloďż˝ila stanje: "U šest godina implementacije, program se ni u jednom trenutku nije pretvorio u istinsku graďż˝ansku inicijativu koja je široko shvaďż˝ena i prihvaďż˝ena, te istovremeno podrďż˝ana od strane biznisa, civilnih organizacija, vladinih institucija te ponajviše od samih nastavnika bez ďż˝ijeg neumornog zalaganja projekt jednostavno nije mogao uspjeti. Pored toga, Hornbeck nije uspio zadobiti podršku sindikata uďż˝itelja što je bio veliki problem od samog poďż˝etka".

Iako je u samom poďż˝etku Hornbeck imao podršku u poslovnoj zajednici, po izostanku obeďż˝anih rezultata ona je polako nestajala jer su tvrtke gubile vjeru u njegovu viziju. Razoďż˝aranje, pa ďż˝ak i neugoda, stvarala se zbog Hornbeckovih kontinuiranih prepucavanja sa zakonodavnim tijelima. U jednom trenutku, kada nije dobio traďż˝ena sredstva za financiranje, nazvao ih je rasistima. Iako je to bila hrabra i provokativna intervencija, umnogome je bila i kontraproduktivna jer je odbila brojne osobe koje su mu trebale za provoďż˝enje programa.

Hornbeck je takoďż˝er uporno nametao brojne sustavne reforme na principu "sve u isto vrijeme", a da prethodno nije stvorio odgovarajuďż˝e temelje. Kontinuirano je naglašavao da se sve mora ďż˝urno napraviti i postiďż˝i pa su se zbog toga istovremeno pokretale brojne promjene što je bio prevelik teret uďż˝iteljima, ravnateljima i administraciji gradskog ureda za školstvo koja zbog obima posla jednostavno nije uspijevala obraditi povratne informacije i eventualno korigirati aktivnosti na terenu.