Zbog svega navedenog, Hornbeck i njegov tim nisu uspijevali uďż˝iti kada bi se skrenulo sa zamišljenog puta. U evaluaciji programa takoďż˝er piše: "Program reformi izazvao je ogromni zamor i otpor meďż˝u nastavnicima, a ravnatelji su izgubili vjerodostojnost. Poďż˝etna podrška poslovne zajednice uskoro je izgubljena, a lideri organizacija civilnog društva ogorďż˝eno su kritizirale loše upravljanje reformskim programom. Tako je program Djeďż˝ja postignuďż˝a, unatoďż˝ tome što je pobudio nade, na kraju neslavno napušten te je iza sebe ostavio zbunjene i zabrinute uďż˝itelje, ravnatelje i ostale djelatnike gradskog obrazovnog sustava".

Nakon pet godina hrabre borbe razoďż˝arani Hornbeck podnio je ostavku. Njegovo liderstvo - iako principijelno i voďż˝eno moralnim idejama - nije bilo primjereno kompleksnim izazovima i velikom obimu posla. Unatoďż˝ tome što istinsko liderstvo, kako je to ranije reďż˝eno, zahtijeva "mobilizaciju svih dijelova sustava redi promjene vrijednosti, navika, praksi i prioriteta", Hornbecku nije pošlo za rukom ostvariti takav pothvat; jednostavno nije uspijevao mobilizirati kljuďż˝ne dionike i ukljuďż˝iti ih u adaptaciju sustava. Osim toga, adaptacija sustava zahtijeva odreďż˝eni period vremena da se na njoj radi kako bi se ljudi prilagodili novonastaloj situaciji. Hornbeck je, naďż˝alost, namjerno zaobišao ili udaljio neke vaďż˝ne dionike te nije uspijevao uskladiti povratne informacije s novom realnošďż˝u kako bi se osmislile primjerene korekcije.
 

Nespremnost na istra�ivanje izvan vlastite "zone ugodnosti" ili prevladavaju�e paradigme

Iako je poneku "maďż˝ku" doista "ubila znatiďż˝elja" (misli se na englesku poslovicu curiosity killed the cat, op. prev.) nedostatak znatiďż˝elje sigurno je "ubio" brojne laďż˝ne lidere. Zasigurno je uništio karijeru Kennetha Laya koji je trebao dodatno istraďż˝iti informacije Sherron Watkins. Istinsko liderstvo traďż˝i otvorenost i ďż˝elju za znanjem, istraďż˝ivanje, testiranje i provjeru alternativnih hipoteza kako bi se pronašao najbolji put za razvoj grupe. Rigidnost misli i aktivnosti ograniďż˝ava moguďż˝e opcije što grupu moďż˝e odvesti u nesigurnost i razne opasnosti. Shodno tome, moďż˝e se zakljuďż˝iti kako je nespremnost na provjeru prevladavajuďż˝ih postavki i kreativno istraďż˝ivanje alternativa - zbog tvrdoglavosti ili ignorancije - neodgovorno i nesmotreno ponašanje. Kako bih bolje oslikao poantu ovih misli, ispriďż˝at ďż˝u priďż˝u o australskim istraďż˝ivaďż˝ima Burkeu i Willsu.

U kolovozu 1860. godine Robert O'Hara Burke i William Wills u šesnaesteroďż˝lanoj ekspediciji pokušali su ostvariti nešto što nitko prije njih nije: prokrstariti Australiju od juga prema sjeveru prolaskom kroz rubna podruďż˝ja središnje pustinje. Burke, Wills i druga dvojica ďż˝lanova - John King i Charlie Gray - na pola puta napustili su glavninu tima u mjestu Cooper's Creek kako bi svratili do zaljeva Northern. Na povratku Gray je umro od dizenterije. Ostatak grupice - Burke, Wills i King – uspio se nakon dva mjeseca vratiti u Cooper's Creek, ali tamo nisu zatekli ostale ďż˝lanove ekspedicije koji su ranije napustili mjesto ostavivši za sobom (pre)malo namirnica. Uďż˝asnuti situacijom, trojica muškaraca lutala su dezorijentirano u krug gotovo mjesec dana. Burke i Wills na kraju su umrli od gladi, a King se nekako uspio spasiti.

Spasilaďż˝ka ekipa pronašla ga je u plemenu Aboridďż˝ina. Takoďż˝er su pronašli mrtva tijela Burkea i Willsa i odvezli ih natrag u Melbourne. Iako su Burke i Wills poginuli u pustolovini, narod ih je slavio kao heroje, a više stotina tisuďż˝a ljudi prodefiliralo je uz posmrtne ostatke kako bi im odali poďż˝ast i ispratili ih na posljednji poďż˝inak.

S ciljem da se istraďż˝e nemili dogaďż˝aji, osnovana je i drďż˝avna komisija. Što se tiďż˝e Burkea, voďż˝e ekspedicije, komisija je zakljuďż˝ila: "Ne moďż˝emo na prikladan naďż˝in izraziti tugu zbog tragiďż˝nog završetka ekspedicije. Pa ipak, iako sa ďż˝aljenjem moramo konstatirali da voďż˝a nije sustavno razradio plan ekspedicije i nuďż˝ne operativne detalje, još jednom ďż˝elimo izraziti naše divljenje njegovoj srďż˝anosti i hrabrosti."

Dakle, iako srďż˝anost i hrabrost u liderstvu mogu biti vrlina, ne privode obavezno uspjehu. U ďż˝emu je Burke pogriješio?

Iako su istraďż˝ivaďż˝i umrli od gladi, hrane i vode u tim je podruďż˝jima sasvim dovoljno samo što je oni nisu znali pronaďż˝i. Oni jednostavno nisu bili trenirani za pronalaďż˝enje hrane i vode. Aboridďż˝ini su znali gdje se resursi nalaze jer su to podruďż˝je naseljavali njihovi preci tisuďż˝ama godina. Odliďż˝no su znali kako se prehraniti i kako preďż˝ivjeti u oskudnom okruďż˝enju. Odliďż˝no su poznavali teritorij kojim se ekspedicija kretala – isto kao što mi poznajemo vlastito susjedstvo. Aboridďż˝ini su bili ďż˝uvari svoje zemlje te su kao takvi lakoďż˝om mogli provesti Burkea i Willsa kroz bespuďż˝a pustinje.