Uvjerenje da poznajete "istinu" i imate svo "znanje" za napredovanje

Najlakše je biti samouvjeren i slijepo vjerovati u ispravnost vlastitih vrijednosti i ciljeva te zaboraviti pritom da napredak uvijek ovisi o ljudima: njihovim vrijednostima, navikama, praksi i prioritetima. Kada se rješenje nameďż˝e silom ili prijetnjama, kada ljudi slijede voďż˝u iskljuďż˝ivo zbog njegove karizme ili sposobnosti uvjeravanja, tada se uvijek javlja opasnost od bavljenja pogrešnim zadacima. U navedenim situacijama ljudi se vrlo ďż˝esto okreďż˝u perifernim ili nevaďż˝nih problema, radije nego da se bave suštinskim preprekama koje sprjeďż˝avaju progres.

Uzmimo za primjer Mao Ce-tunga, briljantnog stratega koji je oslobodio narod od feudalizma i ratnih profitera ujedinivši Kinu. Meďż˝utim, svojom kasnijom vladavinom, a pogotovo pokretanjem tzv. Kulturne revolucije, upropastio je mnogo dobroga koje je ranije uďż˝inio uništivši vrijednosti stvarane godinama. Zašto? Zato što je Mao vjerovao da kineskom narodu treba svojevrsno ideološko proďż˝išďż˝enje kako bi nastavio putem napretka, a navedeno uvjerenje nije smatrao hipotezom koju treba ispitati, veďż˝ ďż˝vrstom istinom od koje nije kanio odustati.

"Revolucija" je zapoďż˝ela 1962. godine kada je Mao zakljuďż˝io da se treba obraďż˝unati s vidljivom sklonošďż˝u velikog dijela partijskih aktivista, radnika i drďż˝avnih birokrata koji su se sve više okretali kapitalistiďż˝kim teďż˝njama zadovoljenja sebiďż˝nih interesa. Mao je vjerovao da se seljaci sve više veďż˝u za materijalna dobra te da gube revolucionarni zanos. U sljedeďż˝e tri godine pokrenuo je program indoktrinacije kojim se ďż˝elio riješiti - prema njegovu mišljenju - "negativnih tendencija u društvu". A on je, naravno, uvijek bio u pravu. Program nazvan Socijalistiďż˝ki obrazovni pokret vremenom je sve više liďż˝io na fanatiďż˝no maltretiranje intelektualaca i javnih liďż˝nosti pod palicom Mao Ce-tunga i njegovih krutih istomišljenika. Do sredine 1966. kampanja ideološkog proďż˝išďż˝enja postala je nacionalni pokret Velike proleterske kulturne revolucije.

Ulogu predvodnika kulturne revolucije preuzeli su srednjoškolci i studenti koje su prozvali Crvenom gardom. Putovali su zemljom kako bi pratili partijske sastanke, razgovarali s radnicima i seljacima. Postali su "borbena snaga" koja je ugnjetavala svakoga tko je pokazivao nedovoljno "revolucionarnog ďż˝ara" ili previše "burďż˝ujstva" u promišljanjima ili stilu ďż˝ivota.

Ubrzo su oštre kritike prerasle u istinsko maltretiranje i javno sramoďż˝enje "neprijatelja" Kulturne revolucije. Prisiljavali su ljude da paradiraju ulicama s magareďż˝im kapama na glavi ili su ih natjerali na nošenje oznaka na kojima je pisalo "kapitalistiďż˝ki laďż˝ovi", "kapitalistiďż˝ke svinje" ili "kapitalistiďż˝ki lopovi". Domovi neduďż˝nih ljudi pretraďż˝ivali su se, uništavala su se umjetniďż˝ka djela i knjige, tisuďż˝e je ljudi pretuďż˝eno, muďż˝eno, zatvarano i poubijano, stotine tisuďż˝a studenata, uďż˝itelja i intelektualaca protjerano je u sela gdje su morali raditi na farmama i u tvornicama kako bi se "preodgojili" i riješili pogubnih zapadnjaďż˝kih uvjerenja.

Kulturna revolucija bjesnila je gotovo tri godine blokiravši sve normalne aktivnosti u zemlji. Strah, ljutnja i nasilje doveli su kineski narod do ruba graďż˝anskog rata. Kada je uvidio da zemlji prijeti eksplozija, Mao je dekretom ukinuo Crvenu gardu. Meďż˝utim, atmosfera paranoje i sumnji, uz povremene ďż˝istke, trajala je sve do Maove smrti 1976. godine.

Napredak koji je Kina ostvarila od 1949. godine naglo je zaustavljen za vrijeme Kulturne revolucije. Prema svim relevantnim mjerilima društvenog i ekonomskog razvoja, zemlja je nazadovala. Štoviše, Kina još i danas plaďż˝a danak Maove katastrofalne pustolovine koja je cijeloj generaciji onemoguďż˝ila školovanje i oduzela priliku da produktivno pridonose razvoju zemlje. Revolucija je posve slomila i uništila finu društvenu strukturu prouzroďż˝ivši neviďż˝eno nepovjerenje i sumnjiďż˝avost meďż˝u susjedima, uďż˝iteljima, vladinim duďż˝nosnicima pa ďż˝ak i meďż˝u ďż˝lanovima obitelji; tzv. "Kulturna revolucija" ozbiljno je oštetila tkivo zdravog i sposobnog društva.

Rješenje koje je ponudio "veliki voďż˝a" u prvi je mah nalikovalo mudrom i odgovornom liderstvu. Meďż˝utim, kao što je Kulturna revolucija kasnije pokazala, u stvarnosti je rezultiralo iluzijama i destrukcijom društva. Što se zapravo dogodilo?