Mao je svoju moďż˝ koristio za provoďż˝enje posve pogrešnih zadataka, a brojni pristaše reďż˝ima – kako to u ďż˝ivotu uvijek biva - stalo je uz velikog voďż˝u silom zabranivši testiranje njegovih hipoteza. Jednostavno reďż˝eno, zadaci kojima se on bavio nisu bili pravi za rješenje brojnih problema nacije; gospodarska realnost zahtijevala je kreativnost i nove tehnološke sposobnosti kineskih ljudi radi osmišljavanja kvalitetnih proizvoda i usluga kojima bi ravnopravno sudjelovali u globalnom gospodarstvu. Društvena realnost zahtijevala je preusmjeravanje pozornosti na pitanja materijalne dobrobiti naroda kako bi zauzvrat narod podrďż˝ao vladu koja ďż˝e im omoguďż˝iti bolji ďż˝ivot. Korupcija - ideološka i financijska - mogla se rješavati iskljuďż˝ivo jaďż˝anjem institucija pravne drďż˝ave i snaďż˝enjem moralnog kompasa, umjesto svaljivanjem krivnje i progonima neduďż˝nih ljudi.

Iz svega zakljuďż˝ujemo kako ideološki ďż˝ar i fanatizam uobiďż˝ajeno ne djeluju povoljno na adaptaciju te, shodno tome, na progres sustava. U ďż˝elji za stvarnim napretkom Mao i njegovi ljudi trebali su se usredotoďż˝iti na prehranjivanje i obrazovanje nacije, odnosno na stvaranje uvjeta za poboljšanje ďż˝ivota svih stanovnika. Drugim rijeďż˝ima, svi zajedno trebali su se suoďż˝iti s realnošďż˝u, identificirati realne probleme i prilike te se potom okrenuti napretku.

 
Zaklju�ak

Na kraju bih ďż˝elio sumirati kako nam primjeri Enrona, Maoa, Burkea i dominacijom opsjednutih zajednica primata pomaďż˝u razumjeti što istinsko liderstvo nije:
- istinsko liderstvo nije dominacija i kontrola,
- istinsko liderstvo nije raspodjela pogrešnih zadataka i zahtjeva te slijepo slijeďż˝enje voďż˝e,
- istinsko liderstvo nije nametanje iďż˝ije volje ni pokušaj da se ljude prisili da prihvate njima neprihvatljivo - ďż˝ak ni onda kada ta volja proizlazi iz jakih uvjerenja i moralnih pobuda.
- istinsko liderstvo ne odnosi se na ostajanje u zoni ugodnosti i slijepo prihva�anje poznate paradigme, �ak i onda kada "brod" evidentno tone.

Meďż˝utim, ne bih ďż˝elio do kraja ocrniti prethodno navedene elemente. Ponekad grupa doista treba voďż˝u s autoritetom i ďż˝vrstu kontrolu. Ponekad je vaďż˝no da lider pridobije ljude da ga slijede, a ponekad ďż˝e dobro doďż˝i malo mašte dok ljudi ne sazriju kako bi mogli spremno sagledati realnost. Naravno, motivirati ljude snagom vlastitih uvjerenja da uďż˝ine nešto za što nisu spremni, u nekim situacijama pokazuje se kao vaďż˝na vještina menadďż˝era. Meďż˝utim, tvrditi da navedene aktivnosti predstavljaju istinsko liderstvo obezvrjeďż˝uje šire znaďż˝enje, funkciju i vrijednost tog fenomena. Nakon što jasno definiramo što istinsko liderstvo nije naďż˝i ďż˝emo se u boljoj poziciji da nauďż˝imo koje ďż˝e aktivnosti ďż˝initi razliku u poticanju odrďż˝ivog napretka u brojnim sferama ljudskih aktivnosti: u tvrtkama, školama, zajednicama te javnoj drďż˝avnoj administraciji.

Naslov ovog teksta "Odin, Enron i ďż˝impanze" metaforiďż˝ki oslikava opasnosti i prilike istinskog liderstva. Odin je metafora za uvide i mudrost odgovornog korištenja moďż˝i kako bi se realiziralo istinsko liderstvo koje pomaďż˝e ljudima suoďż˝iti se s najteďż˝im izazovima. Enron nas podsjeďż˝a da i najveďż˝e kompanije svijeta, u nedostatku istinskog liderstva, mogu brzo propasti. ďż˝impanze utjelovljuju aktivnosti i strategije koje su antiteza istinskom liderstvu – naime, vrlo su bliske laďż˝nom liderstvu koje je pretjerano zaokupljeno dominacijom i moďż˝i, koje prisiljava ďż˝lanove grupe na sljedbu i podrďż˝ava kompetitivnu dinamiku usmjerenu na zaštitu vlastitih interesa, stjecanje višeg hijerarhijskog poloďż˝aja i zadrďż˝avanje vlasti.

Manjak istinskog liderstva otvara prostor za laďż˝no liderstvo koje u sustavima vrlo brzo postaje kljuďż˝ni mehanizam za raspodjelu paďż˝nje, vremena i resursa što organizacije potom odvodi u zamku raspodjele pogrešnih zadataka koji ne vode napretku nego uništenju kroz nepotrebne i beskorisne distrakcije.

Kljuďż˝na poruka ogleda se u tome da istinsko liderstvo mora poticati i usmjeravati ljude na sagledavanje realnosti – ma kako ona bolna bila – kako bi se potom uhvatili ukoštac s kompleksnim adaptivnim izazovima. A da bi uspjeli u tome, lideri moraju pokrenuti izuzetno vaďż˝ni dijagnostiďż˝ki proces pomoďż˝u kojeg otkrivaju stvarne prijetnje i prilike. Osim toga, moraju paďż˝ljivo pripremiti strategiju intervencije koja ďż˝e paďż˝nju sustava preusmjeriti na probleme i prilike.

Još jedan vaďż˝an element istinskog liderstva mobiliziranje je svih zainteresiranih strana društvenog sustava kako bi se zajedniďż˝ki prolazilo kroz proces adaptacije. Gledano u cijelosti, istinsko liderstvo podrazumijeva teške, zahtjevne te istovremeno neizostavne i nezaobilazne zadatke na putu prema prosperitetu.