Biti "manje loďż˝" nije dovoljno dobro

William McDonough. Michad Braungart, William McDonough, pripadnik je uske skupine vodeďż˝ih svjetskih struďż˝njaka na podruďż˝ju odrďż˝ivog razvoja. Godine 1999. ďż˝asopis Time proglasio ga je „Junakom našeg planeta“.   


Michad Braungart, doktor znanosti, dugogodišnji ďż˝lan Greenpeacea, osnivaďż˝ EPEA instituta, suosnivaďż˝ i znanstveni direktor MDBC - McDonough Braungart Design Chemistry te direktor Braungart Consultinga u Hamburgu. 

CIJELI TEKST

Teďż˝nju da se industrija uďż˝ini „manje destruktivnom“ pronalazimo još u najranijim fazama industrijske revolucije kada su veliki zagaďż˝ivaďż˝i - tvornice i veliki parni strojevi - bili opasni za radnike pa su se zbog toga vremenom poďż˝ele uvoditi razne kontrole kako bi se sprijeďż˝ile brojne nepotrebne bolesti i pogibije. Od tada pa do danas, tipiďż˝ni odgovor na destruktivne uďż˝inke industrije ogleda se u pronalaďż˝enju „manje loših rješenja“. Primjenom takvog pristupa vremenom je stvoren i poseban vokabular koji nam je svima dobro poznat: smanjiti, izbjeďż˝i, minimizirati, odrďż˝ati, ograniďż˝iti, zaustaviti. Navedeni pojmovi veďż˝ dugo vremena prevladavaju u svijetu ekologije i raznih ekoloških programa zaštite okoliša. 

Još u rano doba industrijalizacije, krajem 18. stoljeďż˝a, u javnosti se pojavio jedan mraďż˝ni glasnik koji se odazivao na ime Thomas Malthus, a upozoravao je na eksponencijalni rast stanovništva i moguďż˝e razorne posljedice tog trenda na ďż˝ovjeďż˝anstvo. Ne treba posebno naglašavati da u vrijeme oduševljenja radi naglog procvata industrije - kada se ďż˝inilo da je konaďż˝no zapoďż˝ela realizacija najviših ljudskih potencijala na dobrobit cjelokupnog ďż˝ovjeďż˝anstva te kada se iskorištavanje planete u svrhu industrijalizacije smatralo „vrlo konstruktivnim“ pristupom - Malthusove crne prognoze nisu dobro primljene od svekolikog puďż˝anstva. 

U Malthusovim vizijama nije bilo mjesta za sjajni, blistavi napredak, nego prije za tamu, oskudicu, siromaštvo i glad. Njegova knjiga Population: The First Essay objavljena 1798. godine, suštinski je osmišljena kao odgovor na tekstove esejiste i utopiste Williama Godwina, koji je (pre)ďż˝esto isticao ďż˝ovjekovu navodnu „savršenost“. U svojoj knjizi Malthus o tome piše: „S velikim zadovoljstvom ďż˝itao sam promišljanja o savršenosti ďż˝ovjeka i društva. Zagrijao sam se i oduševio oďż˝aravajuďż˝om slikom koju autor zagovara.“ Pa ipak, na kraju je zakljuďż˝io: „Snaga ljudskog društva toliko je veďż˝a od snage planeta da proizvede uvjete za opstanak ďż˝ovjeďż˝anstva da ďż˝e prerana smrt morati - u ovom ili onom obliku - posjetiti ljudsku rasu.“ Zbog izraďż˝enog pesimizma (i prijedloga da bi ljudi obavezno trebali smanjiti koliďż˝inu seksa u ďż˝ivotu) Malthus je postao kulturalna karikatura. ďż˝ak i danas njegovo ime izjednaďż˝uje se sa Scroogeovim (sebiďż˝ni i pohlepni lik Dickensova romana „Boďż˝iďż˝na priďż˝a“) odnosom prema svijetu. 
I dok je Malthus promišljao svoja mraďż˝na predviďż˝anja o rastu populacije i ograniďż˝enosti resursa, drugi autori tog vremena zapaďż˝ali su promjene u prirodi (i duhu) kao posljedicu širenja industrije. Tako su engleski romantiďż˝arski pisci William Wordsworth i William Blake opisivali duhovnu i imaginativnu dubinu inspiriranu prirodom, borili se protiv mehanizacije urbanog društva i sve snaďż˝nije orijentacije na stjecanje i trošenje. U 19. i 20. stoljeďż˝u spomenutu knjiďż˝evnu tradiciju nastavili su Amerikanci George Perkins Marsh, Henry David Thoreau, John Muir, Aldo Leopold i drugi. Od šuma Mainea, Kanade, Aljaske, Srednjeg zapada i Jugozapada ovi autori, koji su na istinski naďż˝in zastupali „glasove divljine“, u pisanom obliku ďż˝uvali su voljene pejzaďż˝e i oplakivali njihovo uništenje potvrďż˝ujuďż˝i uvjerenje da se - kako je Thoreau rekao - "u divljini krije oďż˝uvanje svijeta". Marsh je meďż˝u prvima osvijestio ďż˝ovjekovu sposobnost da trajno uništi okoliš, dok je Leopold meďż˝u prvima predvidio osjeďż˝aje krivnje koji još i danas dobrano obiljeďż˝avaju ekološki pokret u cjelini: 

Kada vlastite misli prenesem u tiskaru potiďż˝em sjeďż˝u šume. Kada ulijem vrhnje u kavu, potiďż˝em isušivanje moďż˝vare za ispašu krava i istrebljenje ptica u Brazilu. Kada u svom Fordu poďż˝em u lov ili promatranje ptica, uništavam još jedno zeleno polje na kojem ďż˝e se podiďż˝i naftna bušotina, a na izborima biram novog imperijalistu koji ďż˝e mi osigurati gume. Povrh toga, ako sam otac više od dvoje djece potiďż˝em nezasitnu potrebu za još više tiskarskih strojeva, još više krava, kave i nafte… zbog ďż˝ega ďż˝e još više ptica biti ubijeno, još više stabala i cvijeďż˝a uništeno ili izbaďż˝eno iz svojih prirodnih staništa.