Mo�emo li �ivjeti u su�ivotu sa šumom na takav na�in da joj istovremeno omogu�imo slobodan evolucijski razvoj? Odgovoriti na ovo pitanje mnogo je va�nije nego odgovoriti na pitanje „kako u�inkovito iskorištavati šumske resurse“ koje trenuta�no prevladava u javnosti - Charles G. Krone
Ljudi se (pre)�esto bore s prirodom. Primjerice, mnogo vremena provode u vrtovima i na travnjacima bore�i se s ne�eljenim korovom, a gradovi ula�u milijune dolara kako bi u�inkovito upravljali oborinskim vodama i �istili snijeg s ulica. Širom svijeta ogroman se novac troši na borbu protiv šteto�ina, kontrolu erozije tla i zaštitu obale. Stoga ne �udi da su aktivnosti zaštite od prirode na nekim podru�jima postale glavni pokreta�i gospodarskog razvoja preko razvoja razli�itih gospodarskih grana i djelatnosti u rasponu od višemilijunskih projekata izgradnje tvornica za proizvodnju pesticida do osnivanje manjih gra�evinskih tvrtki i lokalnih obrta.
Troškove koji pritom nastaju - financijske, troškove energije pa �ak i politi�ke troškove - uobi�ajeno pripisujemo entropiji prema kojoj �e se sve �ivo i ne�ivo na ovome svijetu, �ak i onda kada se uredno odr�ava, na kraju neizbje�no propasti. Shodno toj ideji, entropijski troškovi uvrštavaju se u planove, izra�unava se potrebno vrijeme amortizacije i sredstva za protuakcije, a da pritom nitko ne razmišlja o tome kako ju posve zaustaviti (suzbiti).
Me�utim, navedena premisa nije sasvim to�na. Jednostavno re�eno, �ivi sustavi ne funkcioniraju na takav na�in jer se usporedo s entropijom doga�a i evolucija.
Evolucija vs. entropija
Svaka ljudska kreacija, bilo da je rije� o malom ku�nom vrtu ili poduze�u, mora funkcionirati u okvirima i granicama �ivu�eg planeta kojeg sa�injava bezbroj me�usobno povezanih �ivu�ih sustava. A ti �ivi sustavi (ponekad se nazivaju kompleksni adaptibilni sustavi) sveprisutni su u našem okru�enju - bolnica, ljudsko tijelo, burza, ušï¿½e rijeke ili dijelovi stambenog naselja. Iako su doista podlo�ni zakonu entropije, �ivim sustavima istovremeno tako�er upravljaju protute�ni procesi evolucije. Iako su doista podlo�ni propadanju, oni se istovremeno razvijaju i rastu.
Upravo radi toga jedna od temeljnih pretpostavki „regenerativnog razvoja“ govori o tome da svaki �ivi sustav u sebi ima ugra�enu inherentnu mogu�nost prijelaza na novu razinu poretka, diferencijacije i organizacije te da je ta sposobnost stvaranja višeg reda suprotna entropiji.