Pronalaďż˝enje trďż˝išta za ponovno korištenje proizvoda i materijala koji bi inaďż˝e završili na otpadu 'na prvu' se ďż˝ini odliďż˝nom idejom - industrija i potrošaďż˝i imaju osjeďż˝aj da su uďż˝inili nešto dobro za okoliš jer hrpe otpada naizgled "nestaju". Pa ipak, u mnogim sluďż˝ajevima taj otpad, kao i svaki toksin i zagaďż˝ivaďż˝ koji sadrďż˝i, jednostavno se prenosi na drugo mjesto. U nekim zemljama u razvoju kanalizacijski mulj reciklira se u hranu za ďż˝ivotinje. No, sadašnji konvencionalni dizajn i naďż˝in obrade kanalizacijskog mulja proizvodi tvari koje zasigurno nisu - niti ďż˝e ikada biti - zdrava hrana za bilo koju ďż˝ivotinju. Kanalizacijski mulj takoďż˝er se koristi kao gnojivo što predstavlja dobronamjerni pokušaj iskorištavanja hranjivih tvari koji zbog sadašnjeg naďż˝ina obrade osim hranjivih najďż˝ešďż˝e sadrďż˝i brojne štetne tvari (poput dioksina, teških metala, endokrinih razaraďż˝a i antibiotika) koje nisu prikladne za gnojenje usjeva. ďż˝ak i otpadni mulj gradske kanalizacije koji sadrďż˝i toaletni papir izraďż˝en od recikliranog papira obiďż˝no sadrďż˝i dioksine. 
Dakle, osim ako materijali nisu posebno dizajnirani da u konaďż˝nici postanu sigurna hrana za prirodu, mogu predstavljati problem kao što je sluďż˝aj s kompostiranjem. Naime, kada se kompostira tzv. biorazgradivi komunalni otpad koji moďż˝e sadrďż˝avati ambalaďż˝u i papir, kemikalije i toksini iz tih tvari završavaju u tlu ili vodi. ďż˝ak i ako su toksini prisutni u malim koliďż˝inama, takva metoda ne moďż˝e biti sigurna. U nekim sluďż˝ajevima bilo bi manje opasno zakopati takve materijale na odlagalištu.
Što je s recikliranjem? Kao što smo veďż˝ napomenuli, dobrim dijelom recikliranje nije ništa drugo doli downcycling; prerada proizvoda i dobivanje materijala niďż˝e kvalitete. Kad se recikliraju plastiďż˝ni materijali, plastici dobivenoj od boca za bezalkoholna piďż˝a i vodu dodaju se druge vrste plastike kako bi se proizveli hibridni materijali niďż˝e kvalitete koji se potom oblikuju u amorfne i jeftine proizvode poput klupa za parkove ili 'leďż˝eďż˝ih policajaca'. Osim plastike, metali se takoďż˝er ďż˝esto recikliraju na opisani naďż˝in. Primjerice, visokokvalitetni ďż˝elik koji se koristi u automobilima "reciklira" se tako da se rastopi zajedno s drugim dijelovima automobila - ukljuďż˝ujuďż˝i bakar iz kablova i boje - ďż˝ime se na koncu dobiva reciklirani materijal sniďż˝ene kvalitete. Iako se ponekad recikliranoj smjesi dodaje visokokvalitetni ďż˝elik kako bi hibridna smjesa bila dovoljno ďż˝vrsta za sljedeďż˝u upotrebu, ona sigurno neďż˝e imati odgovarajuďż˝a svojstva da se iznova koristi u proizvodnji novih automobila. U meďż˝uvremenu, rijetki metali poput bakra, mangana i kroma, boje i plastike, kao i druge komponente koje u ďż˝istom obliku imaju vrijednost za industriju, zauvijek se gube. 

Trenutaďż˝no ne postoje tehnologije za odvajanje polimera i boja iz metala prije obrade; stoga, ďż˝ak i ako je automobil dizajniran za rastavljanje u dijelove i recikliranje, tehniďż˝ki nije izvedivo "zatvoriti petlju" kako bi se na kvalitetan naďż˝in iskoristio visokokvalitetni ďż˝elik. Prilikom proizvodnje jedne tone bakra nastaje nekoliko stotina tona otpada, a neka ďż˝eliďż˝na legura moďż˝e sadrďż˝avati veďż˝u koliďż˝inu bakra nego ista koliďż˝ina iskopane rude. Osim toga, prisutnost bakra u ďż˝eliku slabi njegova svojstva. Zamislite kakva bi se korist mogla ostvariti kada bi industrija pronašla isplativi naďż˝in oporavka bakra umjesto da ga kontinuirano gubi.

Aluminij je još jedan vrijedan materijal ďż˝ija se vrijednost i kvaliteta umanjuju recikliranjem. Tipiďż˝na limenka za piďż˝e obiďż˝no se sastoji od dvije vrste aluminija: stijenke su obiďż˝no naďż˝injene od legure aluminija i mangana na koju se dodaju premazi i boje, dok su poklopci izraďż˝eni od posebne legure aluminija i magnezija. U konvencionalnoj reciklaďż˝i navedeni materijali zajedno se rastope što rezultira slabijim i manje korisnim materijalom. 

Izgubljena vrijednost i izgubljeni materijali nisu jedina briga downcyclinga koji umnogome poveďż˝ava oneďż˝išďż˝enje biosfere. Primjerice, boje i plastika rastopljeni u recikliranom ďż˝eliku sadrďż˝e u sebi mnogo štetnih kemikalija, a elektroluďż˝ne peďż˝i za recikliranje sekundarnog ďż˝elika koji se koristi u graďż˝evinskoj industriji veliki su izvor emisije dioksina - nezgodne nuspojave navodno ekološki korisnog procesa. S obzirom na to da više-manje svi reciklirani materijali imaju inferiorniju kvalitetu od originalnog proizvoda, ďż˝esto im se dodaju kemikalije kako bi se poboljšala svojstva da bi se ponovno iskoristili. Primjerice, kada se neke plastike rastope te se onda meďż˝usobno pomiješaju, lanci u molekulama polimera skraďż˝uju se gubeďż˝i time ďż˝vrstinu i fleksibilnost. Buduďż˝i da se svojstva materijala reciklirane plastike mijenjaju (elastiďż˝nost, glatkoďż˝a i vlaďż˝na ďż˝vrstoďż˝a se smanjuju), dodaju se kemikalije ili mineralni aditivi radi dostizanja ďż˝eljene kvalitete. Shodno tome, reciklirana plastika obiďż˝no u sebi ima mnogo više aditiva od originalne plastike.
Buduďż˝i da nije dizajniran s idejom da ga se reciklira, papir zahtijeva opseďż˝no izbjeljivanje i druge kemijske procese kako bi se pripremio za ponovnu upotrebu. U tu svrhu dodaje mu se posebna mješavina kemikalija i celuloze, a u nekim sluďż˝ajevima i otrovne tinte – redom štetnih nepoďż˝eljnih supstanci. Vlakna recikliranog papira su kraďż˝a, a sam papir manje je gladak od originalnog tako da se trenjem hrapavog recikliranog papira oslobaďż˝aju specifiďż˝ne ďż˝estice koje potom ljudi udišu što nerijetko dovodi do bolesti dišnih putova i sluznice. Primjerice, u posljednje vrijeme primjetna je sve ďż˝ešďż˝a pojava alergije na novine koje se ďż˝esto izraďż˝uju od recikliranog papira.