Partneri
Tema mjeseca: qLife No.39: USPON REGENERATIVNOG DRU�TVA
Članak: Evolucija odr�ivosti, Pamela Mang, Ben Haggard
Naš planet �ivi je sustav koji oblikuje i podr�ava �ivot, a ta �ivotvornost planetarnog sustava inherentno je kreativna i nepredvidljiva. Od samih po�etaka, spomenuta nepresušna kreativnost doga�ala se prema ustaljenom obrascu: �ivot se razvijao od jednostavnih prema slo�enim strukturama, od homogenih jednostani�nih organizama koji su u po�etku kolonizirali planet do bezbrojnih visoko diferenciranih vrsta, od mikroorganizama do velikih kompleksnih sisavaca.
Evolucijski nagon pokretao je razvoj raznih �ivotnih oblika u razdoblju od �etiri milijarde godina pa �e nas ignoriranje ove �injenice prilikom dizajniranja raznih tehnoloških rješenja neminovno dovesti u sukob s prirodom i s nama samima. Naime, ve� nekoliko stolje�a kao ljudska vrsta nastojimo se izdvojiti i uzdi�i iznad naizgled „nepredvidljivog“ i „neurednog“ prirodnog svijeta koriste�i pritom mo�nu tehnologiju za stvaranje naizgled „predvidljivog“ i „kontrolabilnog“ svijeta. Pod utjecajem interpretacije pojmova „evolucije“ i „prirodne selekcije“ industrijskog doba, u procesu borbe za oskudne resurse �inili smo sve što je u našoj mo�i kako bismo homo sapiensu osigurali primat u odnosu na druge vrste.
Gledano iz današnje perspektive, takva dugoro�na ili kratkoro�na strategija teško �e se pokazati pobjedni�kom. Lawrence Slobodkin, jedan od pionira znanosti ekologije, evoluciju je opisao kao neku vrstu egzistencijalnog nadmetanja u kojem je jedino pravilo „ostati unutra“ odnosno „ostati u igri“. Implikacija opisanog stava ogleda se u tome da kao relativno nova vrsta na planetu nau�imo izbje�i sudbinu 99,9 posto ostalih vrsta koje su neko� nastanjivale Zemlju.
Stoga prvo na�elo regenerativnog razvoja glasi dizajnirati za evoluciju što predstavlja zna�ajno odstupanje od entropijskog pristupa na �ijim smo temeljima gradili naše postojanje posljednja �etiri ili pet stolje�a.
Novo tuma�enje evolucije
Od trenutka kada je Charles Darwin objavio svoje klju�no djelo Podrijetlo vrsta, na temelju novih znanstvenih otkri�a i spoznaja generacije evolucijskih biologa pro�išï¿½avale su, korigirale i dodavale nove slojeve znanja na njegov primarni postav. Pa ipak, dok je razumijevanje evolucije op�enito prihva�eno kao „kretanje od jednostavnog prema slo�enom“, razumijevanje procesa na koji evolucija doista funkcionira ostalo je predmet teorije, istra�ivanja i brojnih rasprava. Me�utim, vremenom se iskristaliziralo kako u kontekstu odr�ivosti posebno relevantne škole mišljenja primarnim pokreta�em evolucije smatraju suradnju (koja proizlazi iz uzajamnosti interesa me�u organizmima i ekosustavima), a ne konkurenciju kako smo smatrali do sada.
Naime, du�e od jednog stolje�a prirodna selekcija opisuje se kao fenomen potaknut i uzrokovan borbom za oskudnim resursima. Ideja da se organizmi me�usobno bore za opstanak još uvijek dominira u popularnoj kulturi iako najnovije spoznaje govore o tome da to - u najmanju ruku - nije �itava pri�a. Prema rije�ima Martina Nowaka, voditelja kolegija Evolutionary Dynamics na Sveu�ilištu Harvard, "Suradnja je neophodna kako bi evolucija mogla stvoriti nove razine organizacije. Pojava genoma, stanica, višestani�nih organizama, društvenih insekata (primjerice mrava) i ljudskog društva u osnovi se uvijek temeljila na suradnji, a ne na konkurenciji kako se dosad mislilo."
Darwin je o tome pisao: "Najva�niji uzrok promjene u organizmima pronalazim u njihovu me�usobnom odnosu, odnosno u njihovu me�usobnom djelovanju - poboljšanje svojstava jednog bi�a mo�e izazvati poboljšanje ili istrebljenje drugih bi�a." Me�utim, brojna tuma�enja Darwinova rada usredoto�ila su se, na�alost, na aspekt istrebljenja zanemaruju�i pritom mogu�nost poboljšanja odnosno evolucije vrste.
Cijeli tekst pro�itajte u qLifeu...
