Moglo bi se reďż˝i da sam i ja „praktiďż˝ar“ po obrazovanju i struci. Godinama sam, naime, radio kao bankar i privatni investitor na Wall Streetu koji je u posljednje vrijeme duboko zabrinut fundamentalno pogrešnim smjerom razvoja društva te mnogim neusklaďż˝enostima modernih vremena obiljeďż˝enih izrazito redukcionistiďż˝kom i financijski voďż˝enom ekonomskom ideologijom (podjednako na strani ljevice i desnice). Popis tih neskladnosti popriliďż˝no je dugaďż˝ak:
1. eksponencijalna funkcija ekonomskog rasta kao primarni cilj financijski vo�ene ekonomije na jedinom planetu s ograni�enim resursima;
2. naďż˝elo stvaranja vrijednosti za dioniďż˝are kojem nas poduďż˝avaju na svim poslovnim školama odnosno naďż˝elo kojim se rukovode uprave korporacija;
3. diskontna stopa koja, usput reďż˝eno, diskontira vrijednost planeta našoj djeci koju volimo više od ďż˝ivota;
4. moderna teorija upravljanja portfeljom kao temelj za donošenje odluka o ulaganju ili teorija riziďż˝nosti vrijednosti (engl. value at risk) kao glavni kriterij za procjenu financijskog rizika usprkos tome što su se obje pokazale manjkave, a njihova dosadašnja primjena (pre)ďż˝esto je davala vrlo loše rezultate.
 
Zbog svega navedenog prije desetak godina napustio sam bankarstvo kako bih se pozabavio ultimativnim paradoksom modernog kapitalizma: ďż˝eljom da se na neki naďż˝in pomire ideje slobodnog trďż˝išta, odnosno pravila „nevidljive ruke“ Adama Smitha, s tzv. „zlatnim pravilom“ (engl. Golden Rule, univerzalno etiďż˝ko naďż˝elo ponašanja, maksima koju pronalazimo u brojnim religijama i filozofskim sustavima, koja traďż˝i da se prema bliďż˝njima odnosimo na isti naďż˝in na koji oďż˝ekujemo da se drugi odnose prema nama, op. ur.).
 
Moja opsjednutost ovim temama vremenom je dovela do osnivanja Capital Institutea. Od utemeljenja 2010. godine, institut suraďż˝uje s nizom odluďż˝nih pojedinaca i skupina koji ďż˝ine rastuďż˝u mreďż˝u istraďż˝ivaďż˝a i hrabrih pionira koji veďż˝ desetljeďż˝ima pokušavaju pronaďż˝i rješenja i utemeljiti drugaďż˝iji svijet. Vrhunac našeg rada djelo je Regenerative Capitalism: How Universal Principles and Patterns Will Shape Our New Economy. Uskoro (knjiga je izdana 2015. godine, op.ur.) ďż˝emo objaviti „bijelu knjigu“ koja ďż˝e se baviti regenerativnim financijama (Regenerative Finance White Paper).
 
U našim radovima „regenerativno gospodarstvo“ definiramo kao aplikaciju prirodnih zakonitosti i obrazaca sustavnog zdravlja, samoorganizacije, samoobnove i regenerativne vitalnosti na sve društveno-ekonomske sustave.
 
O oba djela ukratko bih mogao kazati kako je prvenstveno rijeďż˝ o sintezi - ponovnom otkrivanju i povezivanju postojeďż˝ih postavki - a ne o originalnim uvidima. Osim toga naglasio bih da je rijeďż˝ o teoriji isprobanoj u praksi, na stvarnim modelima, kroz vlastita iskustva u podruďż˝ju ulaganja te kroz inicijative „priďż˝anja priďż˝a“ (engl. story telling) koje smo objavili u knjiďż˝ici The Field Guide to Investing in a Regenerative Economy. Zato se moďż˝e kazati kako je spomenuta teorija nastala na temelju primjera iz prakse te da ista moďż˝e dobro posluďż˝iti kao vodiďż˝ za buduďż˝e praktiďż˝ne aktivnosti na podruďż˝ju investiranja u regenerativno gospodarstvo.  
 
Na institutu vjerujemo da povijest ekonomske misli nije završila s Keynesom i Hayekom, Minskyjem ili Friedmanom koji nam nisu ostavili druge moguďż˝nosti osim da vrištimo o vlastitim ideološkim uvjerenjima u javnoj domeni. Štoviše, smatram da je ova rana razvojna faza regenerativne ekonomije prirodni iskorak u evoluciji ekonomske misli - iskorak koji ekonomiju usklaďż˝uje s novim znanstvenim spoznajama o stvarnom funkcioniranju svijeta - iskorak koji je podrďż˝an znaďż˝ajnim napretkom ekološke ekonomije, a posebno djelima Hermana Dalyja i njegovih kolega. Prema tom svjetonazoru potencijali i strukture regenerativnih sustava jednako su primjenjivi na ekološku stvarnost i ljudske vrijednosti; dakle, nije samo rijeďż˝ o pukoj „zelenoj“ ideji. Tako veďż˝ danas svjedoďż˝imo brojnim regenerativnim projektima koji preďż˝esto ostaju nevidljivi promatraďż˝ima koji su još uvijek zarobljeni u zastarjeloj redukcionistiďż˝koj paradigmi. Prisjetimo se Einsteina: „teorija odreďż˝uje sadrďż˝aje koje ďż˝emo uoďż˝iti promatranjem“. Sve do danas, prijelaz na regenerativno gospodarstvo usporavan je nedostatkom neke uspješne priďż˝e i opisom ďż˝eljenog stanja – novog narativa za uďż˝inkovitu promjenu percepcije.


Cijeli tekst pro�itajte u qLifeu...