Partneri
Tema mjeseca: qLife No.40: KLASICI VI
Članak: Nelson Mandela, Anders Hallengren
Nelson Mandela
Anders Hallengren Nelson Mandela, ju�noafri�ki politi�ar i predsjednik te dr�ave, dobitnik Nobelove nagrade za mir, jedan od najve�ih lidera dvadesetog i dvadesetprvog stolje�a.Anders Hallengren, novinar, prevoditelj, skladatelj, urednik mre�ne stranice Nobelprize.org, profesor na Sveu�ilištu Stockholm i autor bestselera Cuba in Africa: A Turning Point in Great-Power Politics.
Jednakost i pluralizam
Godine 1994., nakon 27 godina zatvora, Nelson Mandela kona�no je ukinuo aparthejd u Ju�noafri�koj Republici, dogovorio op�e pravo glasa i demokratske izbore, te postao prvi crni predsjednik zemlje. U trenucima preuzimanja novog zadu�enja, svjestan ogromnog univerzalnog zna�aja vlastita uspjeha za svjetsku politiku i svjetski poredak, Mandela je bio dirnut pa�njom kojom ga je cijeli svijet obasipao �ine�i ga povijesnim simbolom borbe za ljudska prava. Što je posve razumljivo jer su brojni pojedinci iz �itavog svijeta - izme�u 1952. i 1990. g. kada se u javnosti pojavio samo tri puta - svojim utjecajem pridonijeli da se na kraju sve to to�no tako dogodi.
Afrika je, naime, oslobo�ena kolonijalizma za vrijeme njegova boravka u zatvoru gdje je, kako sam ka�e, �esto razmišljao o istini starog plemena Bantu koja glasi "umuntu ngumuntu ngabantu" (kao ljudi postojimo samo kroz druge ljude). To mu je pomoglo da shvati, ranije i jasnije od svojih suvremenika, da je "zajedni�ka me�uovisnost" neizbje�na u ljudskim odnosima, te da nam je "zajedni�ko... mnogo šire i sna�nije... od onoga što nas razdvaja". Porijeklo i razvoj njegove osobne vizije iznimno je zanimljivo. Temeljem vlastita afri�kog naslje�a, nemirne prošlosti zemlje, formalnog obrazovanja u kolonijalnim školama te zato�eništva na otoku Robben, Mandela je vremenom postao �ovjek jedinstvene vizije.
Vizija "ukidanja rasnih predrasuda"
Mandela je borbu za prava crna�kog stanovništva zapo�eo po�etkom 40-ih godina 20. stolje�a kao agresivni mladi afri�ki boksa� i nacionalist. U to vrijeme još uvijek nije smatrao da bi demokratski napredak morao po�ivati na jednakosti, pluralizmu i etni�koj raznolikosti. U odnosu na druge ju�noafri�ke lidere isticao se vizijom dr�ave koja u jednakoj mjeri pripada svim stanovnicima, narodima i plemenima bez obzira na to jesu li oni Afrikanci, Englezi ili Zulu te mu je upravo takva vizija omogu�ila da u kona�nici pobijedi. S obzirom na to da je pripadao plemenu Xhosa, uspio je transcendirati ideju nacionalne slobode te na taj na�in u borbu privu�i Indijce, �idove i druge rasne skupine mnogobrojnog stanovništva JAR-a. Osim toga, od drugih revolucionarnih lidera u Africi Mandela se razlikovao i po tome što u borbi protiv rasnog ugnjetavanja nije pristajao zastupati isklju�ivo crna�ko stanovništvo ili neka specifi�na afri�ka plemena ve� je njegov obuhvat bio mnogo širi.
Njegova vizija, koju neki nazivaju vizijom "ukidanja rasnih predrasuda" (engl. colour-blindness), djelomi�no je nadahnuta marksizmom. Naime, marksisti su oduvijek bili više internacionalisti nego nacionalisti koji su se borili za klase, a ne za rase. Ju�noafri�ka komunisti�ka partija - osnovana 1920. godine od �idovskih doseljenika i engleskih nekonformista - zna�ajno je utjecala na Afri�ki nacionalni kongres (ANC) iako nikada nisu uspjeli privoljeti Nelsona Mandelu, Olivera Tamboa i ostale lidere da postanu njihovi �lanovi. Pa ipak, utjecaj Ju�noafri�ke komunisti�ke partije na svjetonazor i društvena kretanja u zemlji bio je itekako velik, a temeljio se na tekstovima, pri�ama i revolucionarnoj tradiciji. Tijekom godina, financijski podr�ana od komunisti�kog, socijalisti�kog i socijaldemokratskog svijeta - Švedske, Norveške, Indije i SSSR-a - partija je postajala sve sna�nija.
S druge strane, Mandelina stranka (ANC) bila je vrlo pragmati�na u smislu izvora financiranja pa su tako rado prihva�ali svaku pomo�, bilo da je dolazila od Libije (jedan Mandelin unuk kršten je kao "Gadafi"), Iraka, investitora u dijamante ili od multinacionalnih korporacija. Pritom nikada nisu odstupali od svojih na�ela te nikada nisu skretali sa zacrtanog puta dr�e�i se poslovice afri�kog naroda Sotho koja ka�e kako "mnogo poto�i�a �ini veliku rijeku". Suprotno mišljenju nekih europskih i ameri�kih analiti�ara, Nelson Mandela i njegova stranka ANC bili su ideološki neovisni unato� tome što im je financijska ovisnost kontinuirano rasla. Kao rezultat navedene politi�ke neuravnote�enosti ANC je vremenom ipak postala nekom vrstom „pijuna“ u velikoj igri politi�kih velesila što je ote�avalo i usporavalo Mandelino osloba�anje i mirnu reformu u Ju�noj Africi sve do raspada isto�nog bloka 1989.-1990. godine.
Ostavština Mahatme Gandhija i Pandita Jawaharlala Nehrua
Još jedan izvor transnacionalne perspektive i ideje o skladnom su�ivotu Mandela je pronalazio u tako�er ugnjetavanom indijskom stanovništvu Ju�ne Afrike, odnosno potomcima ljudi koje su britanske kolonijalne vlasti koristile za rad na lokalnim poljima še�erne trske. Samopouzdanje i vjera suvremenih indijskih boraca za slobodu po�ivali su na vjerovanju u Satyagraha mirovni pokret kojeg je zapo�eo i zagovarao Mahatma Gandhi, a njegova je vizija - svi to dobro znamo - na koncu oslobodila Indiju 1947. godine. Gandhijeve ideje naišle su na plodno tlo u JAR-u gdje je �ivio i radio mnogo godina (1893.-1914.). Rani susreti Nelsona Mandele s miroljubivim hinduisti�kim i muslimanskim aktivistima te njihovim ideologijama o slobodi, stavili su na kušnju njegove stavove o ispravnom na�inu borbe za prava ju�noafri�kog crna�kog stanovništva. Osim toga, vremenom su utjecali na razvoj bliskosti izme�u ANC-a i ju�noafri�kog indijskog stanovništva. Suradnja s drugim oslobodila�kim pokretima u Ju�noj Africi na kraju je o�ekivano navela vodstvo ANC-a da prihvati koncepcije multikulturalnosti i vjerske razli�itosti kako bi se postigao "zajedni�ki interes" koji je Mandela �esto spominjao i zagovarao.
Cijeli tekst pro�itajte u qLifeu...