Razvoj novih lidera u �zajednicama prakse�

Ponekad je potrebno zastati, napraviti odmak i sagledati sliku u cjelini. Kako biste, iz te perspektive, opisali sadašne stanje u organizacijama, zajednicama i cijelom svijetu? Jesu li ovo vremena gospodarske i politiďż˝ke nestabilnosti, podijeljenosti i straha, sustava koji propadaju i snova koji umiru? Ili su ovo vremena novih moguďż˝nosti, primjera nade, ljudskog napretka, vidljive evolucije i duhovne preobrazbe? Uspijevamo li se nositi s velikim problemima ili samo stvaramo nove?

Iznimno je vaďż˝no paďż˝ljivo promisliti o odgovorima na prethodna pitanja jer oni dobrano utjeďż˝u na naše ponašanje. Ako mislimo da svijet ispravno funkcionira te da trenutaďż˝no prolazimo kroz tešku, ali privremenu krizu tada neďż˝emo dovoditi u pitanje aktualne sustave i naďż˝ela njihova postojanja. Umjesto toga, naporno ďż˝emo raditi kako bismo ih unaprijedili i obnovili. Podupirat ďż˝emo inicijative i programe usmjerene na unaprjeďż˝enje procesa te razvijati postojeďż˝e sustave radi poboljšanja djelotvornosti i uďż˝inkovitosti. 

Suprotno tome - vjerujemo li da se funkcioniranje starog sustava ne moďż˝e unaprijediti te da stoga moďż˝emo oďż˝ekivati iskljuďż˝ivo dodatne probleme - tada vlastite napore prestajemo usmjeravati na brojne „popravke“ i „ispravke“. Umjesto toga, podrďż˝avamo radikalno drugaďż˝ije procese i metode kojima se stvaraju novi sustavi zasnovani na novim pretpostavkama. Umjesto na „unaprjeďż˝enja“ tada se usmjeravamo na „revoluciju“ sustava i procesa. 

Pitate li me za moje mišljenje o navedenoj temi te o tome kako ja funkcioniram u tom smislu reďż˝i ďż˝u vam da se ďż˝esto propitujem o tome u kakvim to vremenima ďż˝ivimo? Osobno, nakon godina iskustva došla sam do toga da ďż˝ivimo u razdoblju kada mnoga temeljna uvjerenja i naďż˝ini djelovanja - naša uobiďż˝ajena praksa - više ne sluďż˝e svrsi. Još i gore, uzrokuje dodatne probleme te onemoguďż˝uju djelotvorno poticanje i podrďż˝avanje zdravih promjena. Korištenjem uobiďż˝ajenih zapadnjaďż˝kih uvjerenja i prakse - u to sam posve sigurna – sve teďż˝e ďż˝emo stvoriti svijet u kojem bismo ďż˝eljeli ďż˝ivjeti.

Uglavnom nenamjerno, vremenom smo stvorili brojne probleme jer smo u vlastita djela utkali sljedeďż˝a uvjerenja i pretpostavke: 
- da ljude motiviraju sebi�nost, pohlepa i strah;
- da postojimo kao pojedinci, neovisni i bez obaveze jedni prema drugima;
- da su hijerarhija i birokracija najbolji oblici organiziranja;
- da je u�inkovitost prvo i osnovno mjerilo vrijednosti;
- da ljudi najbolje rade pod kontrolom i strogim propisima;
- da razli�itost predstavlja problem;
- da je neobuzdani rast dobar;
- da zdravo gospodarstvo prirodno vodi zdravom društvu;
- da siromašni ljudi imaju drugaďż˝ije motivacije od imuďż˝nih;
- da je kreativnost poseban dar rezerviran za neke „posebne ljude“;
- da su samo rijetki pojedinci voljni boriti se za vlastitu slobodu;

Navedena uvjerenja redom su pogrešna te su vremenom stvorila nepremostive probleme koje ne moďż˝emo riješiti unutar postojeďż˝eg sustava razmišljanja i postojeďż˝e prakse. Njihova destruktivnost ispoljava se u ogromnim problemima koji pogaďż˝aju lokalne zajednice diljem svijeta, a nastavljaju bujati unatoďż˝ višegodišnjim nastojanjima da ih se riješi: 
- nestajanje kultura, 
- ekološko propadanje, 
- siromaštvo, 
- narušeno zdravlje, 
- rat i progonstvo, 
- gospodarsko slabljenje drďż˝ava, 
- kumuliranje moďż˝i i bogatstva u rukama manjine. 

I dok milijuni ljudi posveďż˝eno rade kako bi se po tim pitanjima ipak nešto napravilo, dok se milijarde dolara pretaďż˝u u brojna nastojanja da se razaranje zaustavi, došao je trenutak da se iskreno zapitamo je li naš sadašnji pristup doista uďż˝inkovit. Štoviše, mislim da u ovim vremenima na vlastitoj koďż˝i proďż˝ivljavamo ďż˝uvenu Einsteinovu maksimu: niti jedan problem ne moďż˝e se riješiti na istoj razini svijesti na kojoj je nastao.

Cijeli tekst pro�itajte u qLifeu...