Smatrajuďż˝i to svojom duďż˝nošďż˝u, 1918. godine aktivno je regrutirao indijske dobrovoljce za borbu u Prvom svjetskom ratu. Meďż˝utim, u travnju 1919. godine prvi put je organizirao nacionalni Hartal - masovni štrajk protiv britanskih vlasti. Gandhi je zbog toga gladovao tri dana smatrajuďż˝i to pokorom zbog nasilja nad hinduistiďż˝kim aktivistima. Naďż˝alost, Hartal je potom u velikoj mjeri prouzroďż˝io poznati masakr u Amritsaru. Iako je Vlada zabranila javna okupljanja u Punjabu, jedno je ipak organizirano te je tom prilikom - po nareďż˝enju britanskog generala Dyera - ubijeno 379 i ranjeno 1137 nenaoruďż˝anih Sikha, muškaraca, ďż˝ena i djece. Nakon što su se saznale sve okolnosti ovog nemilog dogaďż˝aja javnost u Indiji i Velikoj Britaniji podijelila se. Izvješďż˝e Hunterove komisije uvelike je oslobodilo Dyera te tako umnogome diskreditiralo kolonijalno carstvo. 

Kongres 

Godine 1920. Gandhi je postao lider Lige za indijsko pravo (All India Home Rule League) te je upravo u to vrijeme izradio nacrt prvog statuta Indijskog nacionalnog kongresa. "Satyagraha" je prihvaďż˝ena - iako ne baš glatko i bez otpora - kao kljuďż˝na politika Kongresa, a to se nije promijenilo sve do neovisnosti. 

Tako je 1920. godine prvi put na nacionalnoj razini pokrenut pokret nesuradnje koji se u aktivnostima otpora koristio raznim nenasilnim metodama. No, Gandhi ni tada nije bio pošteďż˝en kritika. Rabindranath Tagore, pjesnik i dobitnik Nobelove nagrade, kao i nekolicina kljuďż˝nih indijskih lidera, smatrao je da Gandhi suviše "hrani" nacionalizam. Iako je Tagore bio veliki Gandhijev prijatelj (prvi ga je nazvao "Mahatma"), kontinuirano mu je ukazivao na potrebu da se Indija integrira u globalnu zajednicu. Gandhi se u naďż˝elu s njime slagao, no vjerovao je kako je neovisna Indija glavni preduvjet za ostvarenje tog cilja. 

Bardoli 

Godine 1922. Sardar Patel u Bardoliju je poveo "Satyagraha" pokret protiv nepravednog oporezivanja. Bio je to iznimno pozitivan dogaďż˝aj koji je oznaďż˝io prekretnicu u borbi za neovisnost i pokazao svu snagu mase okupljene oko zajedniďż˝kog cilja. Naďż˝alost, taj dogaďż˝aj doveo je i do velikih nereda, a Gandhi je u pokori za nasilje gladovao ďż˝itavih pet dana. Godine 1922. prvi put je uhiďż˝en u Indiji zbog paljenja odjeďż˝e. Na suďż˝enju je toliko dirnuo kolonijalnog suca da je isti tom prilikom izjavio kako "nikome... doli njemu samome... neďż˝e biti draďż˝e ako ga vlasti oslobode prije odsluďż˝enja cijele kazne". Gandhi mu je zahvalio na najljubazniji moguďż˝i naďż˝in te je na koncu osloboďż˝en nakon 22 mjeseca iako mu je izreďż˝ena kazna od šest godina strogog zatvora. Od 1924. do 1928. godine Gandhi se popriliďż˝no umirio te je 1926. uzeo "slobodnu godinu" kako bi se posvetio razmišljanju i eksperimentiranju. Tada se stanje u Indiji iznenada pogoršalo, a politiďż˝ka scena dodatno zakomplicirala. 

Marš soli 

Godine 1930. Gandhi je predvodio poznati "Marš soli" koji je potaknut neprimjerenim ponašanjem kolonijalnih vlasti koje su više godina oporezivale sol stavljajuďż˝i istovremeno neovlaštenu (neoporezovanu) proizvodnju ovog osnovnog minerala izvan zakona. Sve to iznimno je pogaďż˝alo najsiromašnije slojeve stanovništva koje je "Marš soli" bez sumnje najviše dirnuo. Tim potezom Gandhi je dodatno na sebe privukao zanimanje globalne javnosti što je cjelokupni marš pretvorilo u najuspješniji dogaďż˝aj ďż˝itave kampanje za neovisnost. Iako Kongres nije u potpunosti podrďż˝ao njegovu ideju, Gandhi je pronašao odliďż˝an i jednostavan naďż˝in da sve ljude dirne u srce. Treba napomenuti da je marš imao veliku podršku ďż˝ena, te da je Gandhi cijelo vrijeme domišljato koristio indijske i globalne medije kako bi upozorio na akutna politiďż˝ka pitanja. 

Tijekom prvih dana marša Gandhi je odrďż˝ao vjerojatno najbolji i najdirljiviji govor u svome ďż˝ivotu izgrdivši pritom vlastite pristalice i suputnike na hodoďż˝ašďż˝u jer su na putu neumjereno trošili resurse siromašnih seljana. Gandhi ih je tom prilikom pozvao na "osobnu ďż˝istoďż˝u" i jednakost kada se kao sudionici marša susreďż˝u s lokalnim stanovištvoma ďż˝ime je cjelokupnoj akciji utvrdio ďż˝vrste moralne temelje.
 
Za dovršenje Marša bila su im potrebna 24 dana tijekom kojih su propješaďż˝ili 360 km. Marš je zapoďż˝eo 12. oďż˝ujka iz Sabarmati Ashramu, a završio 6. travnja na obali kod mjesta Dandi. Na poďż˝etku marša Gandhi je imao 78 sljedbenika, a putovanje je završio u pratnji više desetaka tisuďż˝a ljudi. U trenutku kada je na plaďż˝i simboliďż˝no podigao sol prekršivši time zakon, Gandhi je navršio šezdeset godina starosti. Iako je zajedno s tisuďż˝ama pristalica uhiďż˝en, nikada nije zbog toga osuďż˝en. Unatoďż˝ tome, oporezivanje soli nije ukinuto sve do listopada 1946. godine u doba Nehruove vlade.