Zapadnjaďż˝ka doktrina govori o um-tijelu ili um-tijelu-duši uz dodatak kako se um sastoji od ega i ida. Meďż˝utim, Gandhi je oblikovao mnogo sloďż˝eniju višeslojnu teoriju ljudskog biďż˝a. Neki aspekti teorije bili su klasiďż˝no hinduistiďż˝ki dok su ostalo bili dodaci odnosno modifikacije samoga Gandhija. Iskreno reďż˝eno, u njegovim tekstovima nema baš previše konzistentnosti u ďż˝emu se – prema mojemu osobnom mišljenu - odraďż˝ava njegov osobni razvoj tijekom vremena, a ne intelektualna nezrelost. 

Gandhi je razlikovao ďż˝etiri elementa cjeline radi kojih „ďż˝ovjek jest ono što jest“. Prvi element je tijelo i to u klasiďż˝nom kartezijanskom smislu. Ono se dijeli na dva dijela - fiziďż˝ki aspekt te osjetila pomoďż˝u kojih komunicira s okolinom. Drugi element je um ili manas. Poput mnogih drugih mislioca, Gandhi ga dijeli na svijest ("chetana") i inteligenciju ("buddhi"). Sve to ne predstavlja nikakvu novost. 
Treďż˝i element je duša ili attman. Gandhi je, poput svih Hindusa, vjerovao u postojanje duše ili attmana. Meďż˝utim, treba napomenuti kako “attman“ ne predstavlja "dušu u stroju" u klasiďż˝nom kartezijanskom smislu veďż˝ univerzalno naďż˝elo, odnosno silu koja ďż˝ovjeka spaja sa svemirom. Navedeno naďż˝elo kljuďż˝no je za razumijevanje Gandhijeve "Satyagrahe" jer je osmišljeno tako da iznova oďż˝ivi duhovnu prirodu u nama. Prisjetite se da u "Swaraju" nije ďż˝elio samo neovisnost Indije - ďż˝elio je neovisnost svakog pojedinca, odnosno potpuno duhovno preobraďż˝enje. Gandhi je nadalje vjerovao da attman svakome od nas daje karizmu - radi toga što nas povezuje s drugim biďż˝ima - koja je neophodna kako bismo vodili druge. 

ďż˝etvrti element odnosi se na psihološke ili moralne sklonosti svakog pojedinca (swabhava). Gandhi je, naime, vjerovao da je swabhava prije produkt ponovnog raďż˝anja i "karme" nego znanja i nauďż˝enog. Prema njegovu mišljenju, Bog nije osoba veďż˝ istina sama. Na taj naďż˝in, otkrivanjem vlastite istine, pojedinac postiďż˝e svoj osobni duhovni cilj „osloboďż˝enja“ ili mokshe. Gandhi je smatrao da je duhovna obnova kljuďż˝ni element istinskog osloboďż˝enja svake osobe. 
 
Vrijednosti 

Za Gandhija je istina bila najvaďż˝nija vrijednost koju je suštinski povezivao s koncepcijama nenasilja i duhovne obnove kao što su "Satyagraha" i "Swaraj". "Satyagraha" ne predstavlja samo politiďż˝ku metodu veďż˝ i moralni iskaz o tome "na koji naďż˝in treba politiďż˝ki djelovati". Ako se aktivnosti nisu mogle provesti na moralno ispravan naďż˝in tada on radije nije ništa ďż˝inio. 

Istina je takoďż˝er povezana s poniznošďż˝u, ďż˝istoďż˝om, celibatom i siromaštvom. Povezana je s jedinstvom (vjere i uvjerenja) i dobrotom ďż˝ovjeďż˝anstva. Gandhi je vjerovao da su ljudi u suštini dobri pa je to vjerovanje bilo podjednako vaďż˝no kako za njegovu uspješnost tako i za neuspješnost u ulozi lidera. Mnogo je više vjerovao u djela nego u rijeďż˝i i govore. Takoďż˝er je posebno cijenio marljivost i samopouzdanje. Zazirao je od modernog društva, a ponajviše od raspadanja ruralnih zajednica zbog odlaska ljudi u gradove. Gandhi je vjerovao da se zdravlje najbolje postiďż˝e prirodnim metodama. Nikada nije koristio moderne lijekove, osim kada je operirao slijepo crijevo. 

Promjena 

Gandhijev ďż˝ivot gotovo u potpunosti se odnosi na djelovanje odnosno na poticanje pozitivnih promjena. U svojim nastojanjima ďż˝esto je uspijevao, ali je isto tako ďż˝esto griješio. Pa ipak, uvijek je išao naprijed te nikada nije odustajao od djelovanja kojemu je cilj bilo društveno i duhovno unaprjeďż˝enje - pojedinca i cjelokupne nacije. Neke je promjene uspio provesti, a druge nije. U nekim je pak sluďż˝ajevima uspjeh stigao godinama nakon akcije. Primjerice, oporezivanje soli u potpunosti je ukinuto tek prilikom proglašenja neovisnosti Indije.