Manifest CEEMAN-a: Uravnote�enje izvrsnosti i relevantnosti za u�inkoviti razvoj lidera

Sa�etak

Tijekom proteklih godina Upravni odbor udruďż˝enja poslovnih škola CEEMAN sastajao se više puta kako bi raspravljao o ulozi koju bi CEEMAN trebao i mogao odigrati u osmišljavanju prijeko potrebnih promjena na podruďż˝ju edukacije i znanstveno-struďż˝nih istraďż˝ivanja liderstva i menadďż˝menta. Upravni odbor, naime, smatra kako brojno ďż˝lanstvo od 240 edukacijskih institucija srednje i istoďż˝ne Europe, Rusije, Središnje Azije, Kine, Afrike i Latinske Amerike te pridruďż˝eno ďż˝lanstvo poslovnih škola razvijenih gospodarstava Zapadne Europe i SAD-a, CEEMAN-u pruďż˝a jedinstvenu stratešku poziciju i priliku da odigra kljuďż˝nu ulogu u dizajniranju i implementiranju inovacija. S obzirom na to da se gravitacijski centar inovacija raznih proizvoda i usluga kao što su, primjerice, brze ďż˝eljeznice, suvremene multimodalne dizalice, luksuzne hotelske usluge ili platforme za internetsku trgovinu, veďż˝ preselio sa zapada na istok, po svemu sudeďż˝i edukacijski programi razvoja lidera i menadďż˝era mogli bi biti sljedeďż˝i u nizu. ďż˝injenica je, naime, kako se brojne institucije za razvoj lidera i menadďż˝era uglednih ekonomija svijeta sve više udaljavaju od prakse te da nastaje vakuum koji hitno treba ispuniti novom kvalitetom!
 
U posljednjih 60 godina - koliko je prošlo od objave Izvještaja o edukaciji menadďż˝era uglednih institucija Carnegie Foundation i Ford Foundation – te posebice u posljednjih dvadesetak godina, programi obrazovanja lidera i menadďż˝era sve manje paďż˝nje posveďż˝uju pouďż˝avanju o konkretnim nalazima objavljenih znanstvenih istraďż˝ivanja, te sve više prihvaďż˝aju “A” (akademske) ďż˝asopise stvarajuďż˝i od njih svojevrsni „novi zlatni standard“. Navedeni izvještaji iz 1959. godine popriliďż˝no su kritizirali sustav obrazovanja poslovnih škola te su ukazivali na relativno slabu znanstvenu utemeljenost programa i kurikuluma nazvavši ih “preuskim i suviše pojednostavljenim“. U meďż˝uvremenu, definicija izvrsnosti kontinuirano se suďż˝avala prema mjerilima “A” ďż˝asopisa dok su pitanja relevantnosti, koja su obiljeďż˝ila prvih 50 godina struďż˝nog obrazovanja menadďż˝era, neopravdano stavljena po strani. Kriteriji za napredovanje fakultetskog osoblja takoďż˝er su suďż˝eni zbog ďż˝ega je sve teďż˝e provesti konkretne promjene. Iako mnogi sumnjaju da ďż˝e „vjetrovi promjena“ na podruďż˝ju struďż˝nog usavršavanja lidera i menadďż˝era „zapuhati“ na rastuďż˝im svjetskim trďż˝ištima, mi ne mislimo tako. Upravo suprotno, smatramo da se neusklaďż˝enost prakse i stvarnih potreba mnogih "zapadnjaďż˝kih" institucija najizraďż˝enije manifestira na prostorima mladih gospodarstava u razvoju na kojima se zorno uoďż˝ava kako etablirani zapadnjaďż˝ki modeli akreditacije te klasiďż˝ni pristup "jedan model za sve" jednostavno više ne funkcioniraju. Meďż˝utim, neusklaďż˝enost obrazovnog sustava lidera i stvarnih terenskih potreba ne susreďż˝emo samo u rastuďż˝im gospodarstvima svijeta veďż˝ bi se prije moglo kazati kako je – u razliďż˝itoj snazi i stupnju - rijeďż˝ o globalnom fenomenu.
 
U posljednjih dvadesetak godina sveopďż˝e nezadovoljstvo usmjerenjem kojim se kreďż˝e struďż˝no usavršavanje kao i znanstveno-struďż˝na istraďż˝ivanja na podruďż˝ju liderstva i menadďż˝menta kontinuirano jaďż˝a. Pa ipak, nezadovoljstvo zbog uoďż˝enog odmaka edukacije od prakse još uvijek nije potaknulo konkretne promjene – ostalo je na razini negodovanja koje bi trebala zamijeniti snaďż˝na konkretna reakcija. No, situacija se sada naoďż˝igled mijenja – konaďż˝ni konsenzus o nuďż˝nosti promjena u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju – postao je pitanje dana. Jer, realni svijet u kojem lideri i menadďż˝eri ďż˝ive i rade iz dana u dan sve je kompleksniji i izazovniji radi ubrzanja tehnoloških promjena, digitalizacije i globalizacije koje redom uzrokuju to da se odgovornosti lidera i menadďż˝era multipliciraju te da danas zahvaďż˝aju brojna podruďż˝ja izvan pukih "poslovnih rezultata". U skladu s time, teorije koje su izgubile vezu s praksom postaju sve veďż˝i problem u svijetu upravljanja organizacijama.