ML: qLife je tako�er objavio taj tekst.
 
DP: Znam. Kao što sam rekla, pomno vas pratim! Pa ipak, treba biti oprezan s time. Premalo još znamo da bismo sa sigurnošďż˝u ulazili u ovo još neistraďż˝eno podruďż˝je. Osobno smatram kako još uvijek nismo kvalitetno apsolvirali manje apstraktna podruďż˝ja liderstva kao što su etika, društvena odgovornost ili odrďż˝ivi razvoj – koji se na koncu opet temelje na „visokoj svjesnosti“ pojedinca i organizacija – te da moramo prvo apsolvirati „osnovnu školu“ kako bismo krenuli dalje. Primjerice, moje osobno mišljenje je da poticaji razvoju „visoke svjesnosti“ o kojima govorite ne moraju dolaziti samo iz domene duhovnosti, filozofije ili misticizma. U tom smislu razliďż˝itim ljudima trebaju razliďż˝iti imputi.
 
ML: Potpuno se slaďż˝em s vama. Pogrešno bi bilo misliti da su ljudi „više svjesnosti“ uvijek i iskljuďż˝ivo povezani s duhovnošďż˝u i misticizmom. Osobno poznajem brojne ljude koji potvrďż˝uju tezu o kojoj govorite: pojedince „visoke svijesti“ koji se nikada nisu aktivno bavili duhovnošďż˝u kao i ove druge, pojedince „niske svijesti“ sklone umotavanju vlastitih problema u plašt lijepih „duhovnih“ pojmova. No, ďż˝injenica je da ďż˝e znanost liderstva i menadďż˝menta u buduďż˝nosti upravo iz ovih domena crpiti najviše novog. A da je tome tako potvrďż˝uje, primjerice, opsjednutost svjetskih megakompanija mindfulnessom koji je postao standardan nezaobilazan alat razvoja lidera, menadďż˝era i djelatnika jer se pokazao iznimno uďż˝inkovitim sredstvom poboljšanja produktivnosti.
 
DP: Tako je.
 
ML: Za kraj, da se dotaknemo „vjeďż˝ne teme“ liderstva i menadďż˝menta. U jednom od tekstova koje ďż˝emo objaviti u ovom broju qLifea navodi se kako je „...mit da se lideri raďż˝aju...te da je dokazano kako se istinski lideri stvaraju odnosno 'razvijaju“. Što vi mislite o tome?
 
DP: Kada ne bih vjerovala da se lideri prvenstveno „stvaraju“ odnosno „razvijaju“ ne bih ďż˝ivot posvetila ovom poslu. Pa ipak, varijablu „talent“ nikada nisam posve iskljuďż˝ila iz formule uďż˝inkovitog liderstva. Ne slaďż˝em se sa struďż˝njacima koji tvrde suprotno. Mislim da je talent za liderstvo vrlo oďż˝igledan i prirodan. Pogledajte, primjerice, malu djecu koja se igraju u parku. U grupi ďż˝ete uvijek primijetiti jednog koji okuplja, usmjerava, rješava konflikte, sugerira, te druge koji ga slijede. Kako djeca rastu, isti obrazac prenosi se kroz ďż˝ivot pa obiďż˝no ista djeca koja su vodila u najranijoj dobi prirodno nastavljaju voditi u periodu rane, srednje i kasne adolescencije te na koncu na radnom mjestu. Liderstvo je kao pjesništvo; ne moďż˝ete ga tek tako „nauďż˝iti“. Na raznim radionicama i edukacijskim programima moďż˝ete izoštriti talent pisanja, ali ako „pjesništvo“ nemate na neki naďż˝in ugraďż˝eno u sebi tada ne vjerujem da ďż˝ete postati izvrsni pjesnik.