5. Kvaliteta svijesti odre�uje performanse

Vjerujemo da opisane promjene u znanosti i menadďż˝mentu odraďż˝avaju šire obrasce uoďż˝ene kroz istraďż˝ivanja spoznaje i druga istraďż˝ivanja provedena u okvirima društvenih znanosti. Na primjer, noviji radovi znanstvenika na podruďż˝ju ljudske spoznaje, Fransisca Varele i Eleanor Rosch kao i fenomenologa Henrija Bortofta, ukazuju na poveďż˝anu pozornost koja se ukazuje metodama prvog lica koje omoguďż˝avaju pojedincima da pristupe razliďż˝itim razinama svog iskustva (Varela, 2000., Depraz, Varela i Vermersch, 1999., Varela i Shear, 1999.). Nakon lingvistiďż˝kog zaokreta kojeg je filozofija prošla u 20. stoljeďż˝u kada je fokus pozornosti premješten sa svijesti pojedinca prema inter-subjektivnom podruďż˝ju jezika, te nakon akcijskog zaokreta u društvenim znanostima koji je omoguďż˝io prijelaz s promatranja na istinsku promjenu društvenog ponašanja (Lewin, 1952., Argyris 1992., Torbert 2001., Senge i Scharmer, 2001., Reason i Bradbury, 2001.), ďż˝ini sa da u današnje vrijeme ulazimo u razdoblje nove promjene perspektive iz koje promatramo svijet. Nova promjena perspektive odnosi se na preusmjeravanje pozornosti s opipljivih ("tvrdih") ďż˝imbenika na neopipljive ("mekane") ďż˝imbenike oblikovanja društvene stvarnosti. Pod pojmom "opipljivi ďż˝imbenici" podrazumijevamo one ďż˝imbenike koji su lako uoďż˝ljivi i dostupni treďż˝im osobama (npr. hodanje ili govor). Pod pojam "neopipljivi ďż˝imbenici" svrstavamo kategorije kao što su kvaliteta opaďż˝aja ili iskustvo, dakle one kategorije koje su dostupne samo prvom licu. Drugim rijeďż˝ima, ti ďż˝imbenici su osobnog karaktera (Varela i Shear, 1999.).

U razdoblju postmodernizma, dakle u osamdesetim i devedesetim godinama prošlog stoljeďż˝a, opisano preusmjeravanje pozornosti promatranja posebno je dobilo na snazi postavivši estetsku dimenziju u samo središte znanstvenog razmatranja i istraďż˝ivanja (Lyotard, 1984.). Postmodernistiďż˝ka promjena perspektiva danas se dodatno proširuje pojaďż˝anim zanimanjem za prirodu ljudskog iskustva i iskustvenih doďż˝ivljaja te naďż˝ina na koji kvaliteta svijesti odreďż˝uje kvalitetu provoďż˝enja i iskustva, kako pojedinca tako i grupe (Csikszentmihalyi,1990., Pine i Gilmore, 1999., Conlin, 1999., Day, 1999., Jaworski, 1999., Jung, 1999.) Kao posljedica navedenog, suptilnije razine stvarnosti i svijesti polako ali sigurno ulaze u fokus interesa znanosti (Wilber, 2000., Torbert, 2000., Scharmer, 2007.).
 
Eleonor Rosch, psiholog s UC Berkeley-a, ove suptilnije razine iskustva i svijesti naziva primarnim poimanjem (eng. primary knowing). "Um i materija nisu odvojene kategorije", govori Rosch kada opisuje participativno gledanje na spoznaju. "Obzirom da subjektivni i objektivni aspekti iskustva nastaju zajedno kao razli�iti polovi istog procesa spoznaje, te obzirom da su dio istog informacijskog polja, oni su ve� spojeni u trenutku njihova nastajanja. Ako osjetila zaista ne mogu opaziti stvarnost, te ako su umjesto toga samo dijelovi cjeline koju �ine um i materija, tada moramo radikalno preispitati razumijevanje procesa opa�anja." (Rosch, 1999.).

Za lidere u poslovnom svijetu vaďż˝nost primarnog poimanja ne odnosi se samo na generalnu promjenu od "proizvodnje proizvoda" prema "proizvodnji smisla" (Brown i Duguid, 2000.), nego što je još vaďż˝nije, na izazove lidera u nasluďż˝ivanju, razumijevanju i ostvarivanju novonastajuďż˝ih poslovnih prilika i moguďż˝nosti. Da bi uspješno obavljali svoj posao u okolini obiljeďż˝enoj visokom tehnologijom, moderni lideri ďż˝e morati razviti nove spoznajne sposobnosti koje se odnose na zamjeďż˝ivanje neopipljivih, izvora znanja i razumijevanja (Jaworski i Scharmer, 2000.).


6. Što su veďż˝e promjene, sve više toga ostaje isto

Pa ipak, usprkos ďż˝estih govora u prilog razvoju nove ekonomije i "nelinearnog" liderstva koje bi trebalo pomoďż˝i u stvaranju takve ekonomije - liderstvo se u stvarnoj praksi veoma malo promijenilo. Uzreďż˝ica "Plus ça change, plus c'est la même chose" - što su veďż˝e promjene, to sve više toga ostaje isto - odliďż˝no oslikava pravo stanje. Wanda Orlikowski s MIT-a govori o tome kako "...ljudi stalno ďż˝ine više istog. Veoma ďż˝esto se dogaďż˝a da se naša praksa - iako je zadani cilj promijeniti naďż˝in rada s novom tehnologijom - u stvarnosti nimalo ne mijenja. Tehnologija se mijenja. Naďż˝in rada se ne mijenja jer se obiďż˝no koncentriramo na poveďż˝anje broja istovjetnih aktivnosti. Vrlo se rijetko susreďż˝u pojedinci i organizacije koji su spremni improvizirati, inovirati i mijenjati strukturu posla kojeg svakodnevno obavljaju." (Orlikowski, 1999.)

Usporedo s procesom sve snaďż˝nijeg povezivanja koji se dogaďż˝a u svijetu uz pomoďż˝ novih tehnologija, ďż˝ini se da ďż˝ivoti pojedinaca postaju sve otuďż˝eniji. Lucy Suchman koja je zaposlena u kompaniji Xerox i predaje na Sveuďż˝ilištu Lancaster, upuďż˝uje na modernu pojavu kod veďż˝ine osoba u današnjem svijetu - okupiranost samo-definiranim svjetovima - koja nas u konaďż˝nici izolira i odvaja od stvarnog svijeta u kojem ďż˝ivimo (Suchman, 1999.). Andy Grove iz Intela je tu pojavu pojasnio sljedeďż˝im rijeďż˝ima: "Brzina kojom se biznis odvija ima svoje granice. Ljudski um se ne moďż˝e ubrzati. Takoďż˝er, ne moďż˝e se ubrzati niti razmjena ideja. Kada navedeno stavimo u kontekst rada sa znanjem, 21. stoljeďż˝e funkcionira na isti naďż˝in kao i 20. stoljeďż˝e." (citat u Jung, 2000.). Usprkos oďż˝itoj potrebi za novim naďż˝inima voďż˝enja, strateškog promišljanja i organiziranja, stvarni menadďż˝erski procesi su se u veďż˝ini današnjih organizacija veoma malo promijenili (Jung, 2000., Argyris, 1999.).
 
Obzirom na navedeno, izazov lidera se oďż˝ituje u razvoju "akcijskog znanja" (eng. knowledge for action, Chris Argyris), odnosno novih sposobnosti koje im pomaďż˝u da dostignu samu suštinu post-industrijskog liderstva: razvoj veďż˝e kvalitete prepoznavanja obrazaca i inoviranja "pomicanjem mjesta" iz kojeg sustav djeluje, tj. razvoj sposobnosti uoďż˝avanja dubokih i suptilnih podruďż˝ja iz kojih ponašanje, inovacije i promjene izviru. (Scharmer, 2000. i 2007.)

Komentar

Miljenko Cime�a

Kada sam u prosincu 2002.g. prvi puta proďż˝itao ovaj tekst preplavili su me osjeďż˝aji uzbuďż˝enja zbog susreta s vrlo poticajnim idejama. Po mom mišljenju kljuďż˝ne ideje ovog teksta jesu: 1. Vaďż˝na "slijepa toďż˝ka" u filozofiji, društvenim znanostima i znanosti menadďż˝menta 20. stoljeďż˝a leďż˝i upravo u nesposobnosti percipiranja cjelovitog procesa formiranja društvene stvarn

pročitaj...