Bu�enje vjere u druga�iju budu�nost

Miljenko Cimeďż˝a Miljenko Cimeša, predsjednik SoL Hrvatska i SoL konzultant. U fokusu pozornosti su mu pitanja voďż˝enja dubokih organizacijskih i društvenih promjena. U svom radu nastoji povezati metode strateškog upravljanja sa novim kompetencijama kao što su sistemsko razmišljanje, produktivna komunikacija i kreiranje vizije.

Ovaj ďż˝lanak predstavlja saďż˝etak kljuďż˝nih ideja knjige PRISUSTVO u kojoj se razvija teorija dubokih promjena. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci rad na ureďż˝ivanju prijevoda ove knjige ispreplitao se s radom na projektu ODRďż˝IVOST. Kao što to Autori ďż˝lanka navode, u trenutku potpune posveďż˝enosti nekoj ideji dolazi do nastanka efekta sinkroniciteta. U konkretnom sluďż˝aju, sinkronicitet se oďż˝itovao u vidu niza dogaďż˝anja koji su me doveli do Izvješďż˝a o društvenom razvoju 2007/2008, Borba protiv klimatskih promjena: Ljudska solidarnost u podijeljenom svijetu.

U "Izvješďż˝u" se konstatira kako su klimatske promjene presudan izazov društvenom razvoju u 21. stoljeďż˝u. Neuspjeh da se na taj izazov odgovori na primjeren i pravovremen naďż˝in usporit ďż˝e, a zatim i preokrenuti meďż˝unarodne napore da se smanji siromaštvo. Najsiromašnije zemlje i najranjivije skupine graďż˝ana tih zemalja biti ďż˝e prve i najteďż˝e pogoďż˝ene klimatskim promjenama - iako su najmanje pridonijele njihovom nastanku. No, u daljoj buduďż˝nosti, niti jedna zemlja neďż˝e - neovisno o njenom bogatstvu ili moďż˝i - biti imuna na uďż˝inke klimatskih promjena.

U "Izvješďż˝u" se vrlo argumentirano ukazuje na slijedeďż˝u dinamiku klimatskih promjena:

1. Sve intenzivnije gospodarske djelatnosti svih suvremenih društava (premda ne jednakoj mjeri) rezultiraju poveďż˝anjem emisije CO2 u atmosferu,

2. Emisija CO2, tijekom vremena, dovodi do poveďż˝anja njegove koncentracije u atmosferi. Prema podacima iz Izvješďż˝a sadašnja koncentracija CO2 dosegla je razinu od 380 ppm (parts per milion),

3. Poveďż˝anje koncentracije CO2 rezultira, tijekom vremena, poveďż˝anjem prosjeďż˝ne dnevne temperature na površini Zemlje. Prema procjenama znanstvenika tijekom zadnjih 150-200 godina prosjeďż˝na temperatura poveďż˝ana je za 0,8°C. Procjenjuje se kako bi porast prosjeďż˝ne temperature od 2°C rezultiralo dramatiďż˝nim ubrzanjem klimatskih promjena, te nastanku nepopravljive ekološke štete - s nesagledivim posljedicama po društveni razvoj (te, u krajnjoj liniji i opstanak ljudske vrste - v. scenarij "Globalni rekvijem")

Porast prosjeďż˝nih temperatura uvjetuju nastanak suša, poplava i/ili orkanskih vjetrova koji utjeďż˝u na:
- Narušavanje ekoloških sustava i drastiďż˝ni pad biološke raznolikosti (u ďż˝lanku se navodi procjena prema kojoj po jedna vrsta izumire svakih 9 minuta!),
- Poljoprivredno-prehrambeni sustav,
- Sustav vodoopskrbe (kao i zaštite od poplava),
- Rast razine mora, a samim i poveďż˝anje izloďż˝enosti klimatskim katastrofama stanovništva u priobalnim podruďż˝jima,
- Zdravlje stanovništva (vezano kako uz nastanak novih bolesti - npr. AIDS, tako i ponovno širenje nekih od starih bolesti - npr. malarija).


Najvaďż˝nije jeste to da ovih pet "transmisijskih mehanizama" neďż˝e djelovati izolirano. Umjesto toga njihovo ďż˝e se djelovanje preplitati i nadopunjavati. Uslijed toga ďż˝e njihova djelovanja na postojeďż˝e društvene sustave (gospodarstvo, zdravstvo, transport, sigurnost) izazivati vrlo snaďż˝ne šokove.

Dosadašnji tijek prikaza izazova klimatskih promjena u svakom od nas budi strahove. Najgori od njih opisan je u scenariju "Globalni rekvijem". Da podsjetim, u tom scenariju se razmatra o tome što bi se dogodilo kada bi smo poďż˝eli uviďż˝ati kako ljudska vrsta moďż˝da neďż˝e prebroditi probleme s kojima se suoďż˝ava, da moďż˝da neďż˝emo razviti odrďż˝ivo društvo. Najgore od svega jeste to da se scenarij "rekvijem" u ljudskoj povijesti veďż˝ realizirao! Istina ne na globalnoj, nego na lokalnoj razini. Jedna od takvih lokalnih zajednica bila je ona na Uskršnjem otoďż˝ju. Ogromne kamene statue na tom otoďż˝ju nijemi su svjedoci postojanja nekad snaďż˝ne civilizacije. Kao što se u "Izvješďż˝u" navodi, rijeďż˝ je o civilizaciji koja je propala zbog pretjerane eksploatacije prirodnih resursa.

Konkurencija meďż˝u suprostavljenim klanovima dovela je do uništavanja šuma. Nakon toga uslijedila je erozija tla, izumiranje ptiďż˝je populacije, te uništenje poljoprivrednog sustava... Signali upozorenja o predstojeďż˝oj katastrofi prepoznati su prekasno da bi se izbjeglo ono najgore. Klimatske promjene u 21. stoljeďż˝u stvaraju uvjete za ponavljanje ovog scenarija na globalnoj razini.

Kljuďż˝nim mi se stoga ďż˝ini pitanje: Što bi bilo potrebno poduzeti kako bi smo izbjegli scenarij "rekvijem" na globalnoj razini? Poďż˝etni korak u promišljanju odgovora na to pitanje predstavljaju postavke Autora da:
1. Društveni sustavi imaju sposobnost uďż˝enja i evolucije,
2. Naďż˝in uďż˝enja društvenih sustava ovisi o razini naše individualne i kolektivne svijesti.

Prvu razinu svijesti obiljeďż˝ava preslikavanje uobiďż˝ajenog naďż˝ina razmišljanja, te promatranje svijeta u okvirima poznatih kategorija. Ova razina svijesti je primjerena za rješavanje rutinskih, ponavljajuďż˝ih problema - ona nam pomaďż˝e da ne moramo svaki puta iznova "otkrivati toplu vodu". No, u uvjetima pojave novih izazova ovakav, kondicionirani naďż˝in razmišljanja nam onemoguďż˝uje prepoznavanje novih izazova, te primjereno djelovanje. Naime, preslikavanje naďż˝ina razmišljanja rezultira time da vidimo samo ono što je u skladu s našim uvjerenjima, te ponavljanje starih rješenja. Uslijed toga preslikavanje, u najboljem sluďż˝aju, dovodi do poboljšanja u onom što smo oduvijek radili (po logici "više istog").

U "Izvješďż˝u" se navode brojni primjeri djelovanja na razini preslikavanja. Promatranja klimatskih promjena u okvirima starih kategorija, te ponavljanja poznatih rješenja. S tim u svezi kljuďż˝nom mi se ďż˝ini konstatacija o tome kako svijetu ne nedostaju ni financijski resursi niti tehnološke sposobnosti za suoďż˝avanje s problemima klimatskih promjena. Pa ipak, unatoďż˝ svemu, vidljiv je raskorak izmeďż˝u veliďż˝ine i urgentnosti problema s jedne, te politiďż˝ke volje za djelovanjem s druge strane.

Ovakvo ponašanje moďż˝e se, meďż˝u ostalim, objasniti utjecajem tradicionalnih postavki prema kojima su prirodni resursi zajedniďż˝ko dobro koje je, po definiciji, otvoreno i slobodno dostupno svima. Korištenje tog zajedniďż˝kog dobra donosi probitke korisniku - bez plaďż˝anja protuvrijednosti. Prema tome - što se to zajedniďż˝ko dobro više koristi, to su veďż˝i (individualni) probici. Posljediďż˝no tome korisnici zajedniďż˝kog dobra, u ďż˝elji za poveďż˝anjem individualnih probitaka, poveďż˝avaju svoje aktivnosti (bilo da je rijeďż˝ o emisiji CO2, o sjeďż˝i zajedniďż˝kih šuma, o ispaši na zajedniďż˝kim pašnjacima itd.). Problemi nastaju u trenutku kada zbir aktivnosti svih korisnika poďż˝inje nadmašivati kapacitet (obnavljanja) zajedniďż˝kih dobara. U sluďż˝aju klimatskih promjena rijeďż˝ je o tome da je ukupna emisija CO2 nadmašila sposobnost planete za njenom apsorpcijom. U trenutku kada korisnici osjete pad individualnih probitaka oni dodatno intenziviraju svoje aktivnosti. Intenziviranje njihovih aktivnosti dovodi do brďż˝eg iscrpljivanja zajedniďż˝kog dobra. Preokupirani obranom svojih interesa "igraďż˝i" ne prepoznaju na vrijeme posljedice svog ponašanja na cjelinu...

Netom naznaďż˝ena dinamika ponašanja prepoznatljiva je iz primjera iznijetih u "Izvješďż˝u". Primjerice, nacionalni planovi razvoja energetike ukazuju na trend obnavljanja postojeďż˝e energetske infrastrukture (s visokim intenzitetom CO2). To bi trebalo rezultirati poveďż˝anjem njegove emisije za 50% (za razdoblje 2005. - 2030., na bazi emisije iz 2005.) - umjesto toliko potrebnog smanjenja za 30% (na bazi emisije iz 1990.).

Uostalom, ponašanje mnogih aktera u ovoj "tragediji ďż˝ovjeďż˝anstva u nastajanju" potvrďż˝uje tezu o djelovanju na razini "kondicionirane svijesti". Primjerice, na meďż˝unarodnoj razini utvrďż˝eni su ciljevi glede emisije CO2: smanjivanje emisije za 50% do 2050. g. (u odnosu na razinu iz 1990. godine). Sukladno nejednakom doprinosu nastanku problema utvrďż˝ena je obaveza razvijenih zemalja da svoju emisiju smanje za 80%, a zemalja u razvoju za 20%. Nakon tog poďż˝etnog koraka uslijedilo je odreďż˝ivanje ciljeva na nacionalnim razinama. No, dosadašnja praksa utvrďż˝ivanja nacionalnih ciljeva nije ohrabrujuďż˝a (u "Izvješďż˝u" se ukazuje na problem nedovoljno ambiciozno postavljenih ciljeva). Naredni primjer odnosi se na to da je davno postavljeni cilj EU glede efikasnosti utroška goriva iznosio 120 g. CO2/km. Prvobitni rok za ostvarenje tog cilja bila je 2005. g. Uslijed otpora lobija europske automobilske industrije rok je najprije pomaknut za 2010., a zatim na 2012. godinu.

U "Izvješďż˝u" se ukazuje na vaďż˝nost ulaganja u istraďż˝ivanje i razvoj novih tehnologija. Pritom se navode primjeri, iz ne tako davne povijesti, o tome kako su nacionalne vlade na prijetnje glede sigurnosti odgovarale pokretanjem hrabrih i inovativnih programa istraďż˝ivanja. Nasuprot tome, u trenutku kada je ďż˝ovjeďż˝anstvo suoďż˝eno sa najveďż˝om prijetnjom u svojoj povijesti, izostale su inicijative za pokretanjem takvih hrabrih i inovativnih programa. Umjesto toga, na podruďż˝ju I&R u oblasti energetike vrijedi logika "business as usual" (uobiďż˝ajeno ponašanje). Konkretno, ulaganja u I&R u oblasti energetike u zemljama OECD su danas za 50% niďż˝e nego poďż˝etkom 80-tih godina! Raspodjela tih sredstava je jednako problematiďż˝na: skoro 50% drďż˝avnih ulaganja odnosi se na razvoj atomske energije.

Ovi, kao i mnogi drugi primjeri zorno pokazuju kako se borba protiv klimatskih promjena ne moďż˝e voditi na razini svijesti koju obiljeďż˝ava preslikavanje starih obrazaca razmišljanja i djelovanja. Uostalom, na to se ukazuje i u "Izvješďż˝u" gdje se na nekoliko mjesta navodi kako klimatske promjene zahtijevaju da "razmišljamo drugaďż˝ije o našoj ekološkoj meďż˝uovisnosti, o socijalnoj pravdi za svjetsku sirotinju, kao i o ljudskim pravima sadašnjih i buduďż˝ih generacija". Ostvarivanje promjena razine svijesti moguďż˝e je posredstvom pokretanja procesa uďż˝enja koji omoguďż˝uje:

1. Otvaranje uma, razvoj sposobnosti primanja saznanja izvan uobiďż˝ajenih predrasuda. Znaďż˝ajnu ulogu u ovom procesu imaju institucije poput UNDP, IPCC (Intergovernmental Panel for Climate Change), WWI (World Watch Institute)... koje svojim izvješďż˝ima šire naše spoznaje o klimatskim promjenama. No, zbog snage postojeďż˝ih uvjerenja to neďż˝e biti dovoljno. Stoga bi trebalo inicirati razliďż˝ite druge oblike javno-privatnog partnerstva, javnog dijaloga izmeďż˝u predstavnika svih kljuďż˝nih dionika s ciljem razvoja sposobnosti promatranja "novim oďż˝ima" (bez predrasuda), te ostvarivanja novih uvida o klimatskim promjenama.

2. Otvaranje srca, razvoj sposobnosti preusmjeravanja pozornosti prema cjelini u cilju razumijevanja strukture sustava koji generira klimatske promjene. Kljuďż˝no obiljeďż˝je ove razine jest svijest o tome da mi, svojim naďż˝inom razmišljanja i djelovanja, kreiramo te sustave. Drugim rijeďż˝ima, da smo dio problema. Sukladno tome, kao što Autori naglašavaju suoďż˝avanje sa klimatskim izazovima zahtijevati ďż˝e ostvarivanje promjena koje ďż˝e biti "duboko osobne i inherentno sustavske".

3. Otvaranje volje, razvoj sposobnosti napuštanja starog identiteta, te dopuštanja sudjelovanja u nastajanju novog.

Najvaďż˝nija poruka ďż˝lanka "Buďż˝enje vjere u drugaďż˝iju buduďż˝nost" jeste to da je kljuďż˝ za pretvaranje potencijalno zastrašujuďż˝e u stvaralaďż˝ku buduďż˝nost spoznaja da buduďż˝nost ďż˝ovjeďż˝anstva nije zadata. Ona ovisi o našim izborima. Na nama je da odluďż˝imo i djelujemo. Vremena za to je sve manje. Da bi smo poveďż˝ali šanse za uspjeh predlaďż˝em:

1. Iniciranje osnivanja javno-privatnog partnerstva (alt. konzorcija) za borbu protiv klimatskih promjena (alt. za odr�ivi razvoj). �lanovi tog partnerstva bi trebale biti institucije koje su u prethodnom razdoblju pokazale interes za ove teme (npr. potpisnice sporazuma "Global compact"). Klju�nu ulogu u ovoj inicijativi trebala bi imati dr�avna institucija (koja bi trebala biti "osovina" oko koje bi se okupljale zainteresirane institucije iz gospodarstva i civilnog sektora).

2. Prezentiranje "Izvješďż˝a" ne kao zaokruďż˝enog plana akcija, nego kao (jedne od) podloga za voďż˝enje dijaloga meďż˝u ďż˝lanicama partnerstva o izazovima klimatskih promjena i odrďż˝ivog razvoja.

3. Pokretanje projekta akcijskog istra�ivanja. Kao podloga za kreiranje takvog projekta poslu�io bi i prijedlog projekta "Odr�ivost" SoL-a Hrvatska.

Bu�enje vjere u druga�iju budu�nost

Peter Senge, C.O. Scharmer, J. Jaworski, B. Flowers

Razmišljanja autora o knjizi "PRISUSTVO, Ljudska svrha i polja buduďż˝nosti" Obiďż˝no se kaďż˝e da stabla nastaju iz sjemenki. No, kako moďż˝e malo sjeme stvoriti golemo stablo? Sjemenke ne posjeduju resurse potrebne za rast stabla. Resursi se moraju privuďż˝i iz medija ili okruďż˝enja u kojem stablo raste. No, sjemenka omoguďż˝uje nešto što je presudno: mjesto na kojem se stablo

pročitaj...