"Dok sam sve to promatrao", reďż˝e Peter, "'vidio' sam razrješenje golemog ďż˝vora. Ne znam kako bih to opisao, no ďż˝inilo se kao da se uďż˝e koje je bilo ďż˝vrsto vezano odjednom razvezalo. Intuitivno sam osjeďż˝ao da se slomilo nešto što ga je sputavalo, kao i mnoge druge zatoďż˝enike prošlosti. Poďż˝eli su se oslobaďż˝ati. Iako je tada Nelson Mandela još uvijek bio u zatvoru na otoku Robben, a na slobodne izbore se trebalo ďż˝ekati još ďż˝etiri godine, od tog trenutka nikad više nisam posumnjao da ďż˝e se u Juďż˝noj Africi dogoditi znaďż˝ajna i trajna promjena."

Nas ďż˝etvero bili smo povezani ďż˝eljom za boljim razumijevanjem naďż˝ina nastajanja takvih trenutaka i naďż˝ina na koji takvi trenuci stvaraju snaďż˝ne sile promjene. Osjeďż˝ali smo da sve ono što smo ranije pisali, u najboljem sluďż˝aju ostaje na razini rijeďż˝i, ostavljajuďż˝i ono vaďż˝no u pozadini. Paradoksalno, ďż˝inilo nam se da moderne teorije o promjenama nisu niti dovoljno uske niti dovoljno široke. Promjene u kojima ďż˝emo na neki naďż˝in biti pozvani sudjelovati biti ďż˝e istovremeno duboko osobne i inherentno sustavne. Istraďż˝ivanja u podruďż˝ju menadďż˝menta i liderstva uglavnom ne dostiďż˝u dublje razine transformacijskih promjena. Kao što Otto kaďż˝e: "Ova slijepa toďż˝ka liderstva ne odnosi se na pitanja što i kako - ne što lideri ďż˝ine i kako to ďż˝ine - nego na tko, tko smo mi i s kojeg unutarnjeg mjesta ili izvora djelujemo - pojedinaďż˝no i kolektivno".

Od dijelova i cjelina

PRISUSTVO nudi teoriju dubokih promjena koja je istovremeno radikalna i jednostavna, temeljena prije svega na razumijevanju prirode cjelina, kao i meďż˝uovisnosti dijelova i cjelina. Naš uobiďż˝ajeni naďż˝in razmišljanja nas vara. Obiďż˝no mislimo da se cjelina sastoji od mnogih dijelova, kao što se automobil sastoji od kotaďż˝a, šasije i pogonskog mehanizma. Prema takvom razmišljanju cjelina je sloďż˝ena od dijelova i njezino djelotvorno funkcioniranje ovisi o njima. Ako je neki dio pokvaren, treba ga popraviti ili zamijeniti. To je vrlo logiďż˝an naďż˝in razmišljanja kada su u pitanju strojevi. No, ďż˝ivi sustavi su drugaďż˝iji.

ďż˝ivi sustavi poput našeg tijela ili stabla posjeduju, za razliku od strojeva, sposobnost samostvaranja. Oni nisu samo zbroj dijelova, veďż˝ cjelina koja stalno raste i mijenja se zajedno sa svojim dijelovima. Njemaďż˝ki pisac i znanstvenik Goethe je prije gotovo dvije stotine godina tvrdio da moramo drugaďż˝ije razmišljati o cjelini i dijelovima.

Za Goethea, cjelina je nešto dinamiďż˝no i pojavljuje se "u konkretnim oďż˝itovanjima" (1). Dio je iskaz cjeline, a ne samo njezina komponenta. Jedno ne postoji bez drugog. Cjelina postoji kroz stalno ostvarivanje u dijelovima, a dijelovi postoje kao utjelovljenje cjeline.

Izumitelj Buckminster Fuller obiďż˝avao je podignuti ruku u zrak i upitati: "Što je ovo?" Naravno, svi bi odgovorili: "To je ruka." On bi tada naglasio kako stanice, koje ďż˝ine tu ruku, stalno odumiru i same se obnavljaju. Ono što izgleda stvarno i opipljivo, ustvari se stalno mijenja: zapravo, ruka se potpuno obnovi tijekom jedne godine. Stoga kada vidimo ruku - ili cijelo tijelo ili bilo koji ďż˝ivi sustav - kao statiďż˝nu "stvar", nismo sasvim u pravu. "Ono što vidite nije ruka", govorio je Fuller. "To je 'slika potpunosti', sposobnost univerzuma da stvara ruke."

Komentar

Miljenko Cime�a

Ovaj ďż˝lanak predstavlja saďż˝etak kljuďż˝nih ideja knjige PRISUSTVO u kojoj se razvija teorija dubokih promjena. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci rad na ureďż˝ivanju prijevoda ove knjige ispreplitao se s radom na projektu ODRďż˝IVOST. Kao što to Autori ďż˝lanka navode, u trenutku potpune posveďż˝enosti nekoj ideji dolazi do nastanka efekta sinkroniciteta. U konkretnom sluďż˝aju, sinkronicitet se oďż˝it

pročitaj...