COHEN: Drugo pitanje o kojem bih �elio porazgovarati na ovom skupu je sljede�e: "Koje sposobnosti i koja vrsta odgovora �e biti potrebni kako bismo se pripremili na nove uvjete �ivota?"

SWIMME: Vjerujem, a to sam veďż˝ ranije rekao, da suština vremena u kojem ďż˝ivimo poďż˝iva na ďż˝injenici da je ďż˝ovjek postao planetarno moďż˝an. Unatoďż˝ tome, naše se djelovanje temelji na mikrofaznoj mudrosti, parcijalnom ili fragmentiranom razumijevanju. U skladu s time, praktiďż˝na vještina koja nam je potrebna odnosi se na novo razmišljanje, tj. trebali bismo poďż˝eti razmišljati kao planet. Moramo nauďż˝iti biti samo jedna od vrsta unutar kompleksne planetarne zajednice.

Sviďż˝a mi se Peterova ideja prema kojoj su institucije našega vremena, velike korporacije, usporedive s nekom novom vrstom. Smatram kako se o njima treba razmišljati upravo na takav naďż˝in. Institucije, dakle, predstavljaju novu i vrlo mladu vrstu pa nam u tom kontekstu onda treba neki oblik nove prirodne selekcije. Neophodno je da razvijemo sposobnosti koje ďż˝e nam omoguďż˝iti razumijevanje sloďż˝enih sustava tako da organizacije našeg vremena moďż˝emo usavršiti i preoblikovati kako bi tvorile integralnu planetarnu zajednicu.
 
BECK: Krenemo li od pretpostavke kako �ivimo u fragmentiranom, podijeljenom svijetu, tada se postavlja pitanje na koji na�in mo�emo premostiti jaz? Na koji na�in mo�emo spojiti one "koji imaju" i one "koji nemaju", zemlje prvog, drugog i tre�eg svijeta, razvijene i nerazvijene zemlje - sve su to eufemizmi koji ukazuju da je planeta prokleta razli�itim razinama pristupa "ugodnom �ivotu"! Pitam se onda koja su to integralna, kohezivna na�ela i procesi koji mogu premostiti globalne podjele?

Prisustvovao sam brojnim konferencijama na temu globalizacije i redistribucije, te stoga mislim kako generalno nedostaje razumijevanje o tome da se redistribuirati ne trebaju samo resursi, veďż˝ i mehanizmi za rješavanje sloďż˝enih problema. Eksterni pristupi usmjereni na unapreďż˝enje ďż˝ivotnih uvjeta nedostatni su sve dok ne ukljuďż˝e, paralelno i simultano, kljuďż˝ne korake i faze intrinziďż˝nog društvenog razvoja. Nastojanja na ekonomskom, politiďż˝kom i tehnološkom planu moraju se uskladiti s razinama sloďż˝enosti promišljanja, kako pojedinaca tako i ďż˝itavih kultura - inaďż˝e stvari postaju još gorima, a ne boljima. Ako probleme rješavamo metodom "još novca", tada su rezultat svega samo "deblji" raďż˝uni u švicarskim bankama. Pristup ravnopravnosti smo veďż˝ isprobali, pod pretpostavkom da su svi ljudi na istoj razini razmišljanja te da ďż˝e stoga svi djelovati odgovorno. Naďż˝alost, nije tako. Obzirom da su ljudi na razliďż˝itim razvojnim razinama potrebno je da poďż˝nemo razmišljati u kontekstu kreiranja habitata. Uspijemo li stvoriti takav naďż˝in promišljanja vjerujem kako postoji realna moguďż˝nost da spasimo povrijeďż˝eni svijet.